Izraelske snage ubile su petogodišnju Hind Rajab zajedno s nekim članovima njene porodice 29. januara 2024. godine, u jednom od najšokantnijih činova nasilja nad palestinskim civilima u Gazi u gotovo tri godine.

Hind je preživjela prvi napad, samo da bi ostala zarobljena među tijelima članova svoje porodice u olupini automobila, dok je čekala spasilačku ekipu koja do nje nikada nije uspjela doći.

Njen posljednji telefonski poziv, u kojem je molila nekoga da dođe, čuli su milioni ljudi širom svijeta, pretvorivši je u simbol koji je Izrael više od dvije godine pokušavao, ali bezuspješno, pokopati zajedno s njom.

Veći dio tog perioda Izrael je negirao da su njegove snage uopće pucale na automobil, prije nego što je priznao da su vojnici bili u tom području, a tek ove sedmice prvi put je priznao da su njegove vlastite snage pucale na vozilo.

Vojska je saopćila da je sada pokrenuta krivična istraga o ubistvu Hind, navodeći „navodne propuste u koordinaciji kretanja vozila hitne pomoći palestinskog Crvenog polumjeseca“, uz zasebnu istragu o ubistvu 15 medicinara i spasilaca u Rafahu prošle godine.

Pokrenuta dvije i po godine nakon Hindine smrti, istraga slijedi obrazac koji je, prema riječima Nasira Qadrija, stručnjaka za međunarodno pravo i pravnog analitičara na Univerzitetu Koc, već dobro poznat na osnovu dosadašnjih dokaza.

„Svaka značajna izraelska vojna istraga o ubistvu novinara, civila i humanitarnih radnika slijedi gotovo isti institucionalni slijed: početno poricanje, činjenična procjena koju provodi operativno vojno osoblje, a ne kriminalistički istražitelji, te prosljeđivanje slučaja glavnom vojnom tužiocu“, rekao je Kadri za TRT World.

„Nakon toga slijede proširena revizija i konačno zatvaranje slučaja bez krivičnog progona, obično uz obrazloženje da nema dovoljno dokaza ili da je riječ o legitimnom donošenju odluka u borbenim okolnostima“, dodao je.

Zašto baš sada?

Objava izraelske vojske dolazi u trenutku kada se Izrael suočava s obnovljenim pravnim pritiskom zbog genocida u Gazi, napada u Libanu i drugdje.

Prema načelu komplementarnosti Rimskog statuta, Međunarodni krivični sud namijenjen je intervenciji samo kada država „nije voljna ili nije u mogućnosti“ istražiti vlastite državljane. To znači da država koja se suočava s krivičnim progonom ima direktan poticaj da stvori privid domaćeg postupka prije nego što se pitanje dopuštenosti slučaja riješi u njenu korist ili protiv nje.

Qadri tvrdi da se upravo to sada događa, budući da Izrael svoje prvo javno priznanje o ponašanju svojih snaga u ratnim okolnostima objavljuje u trenutku kada je njegov pravni položaj pred Sudom postao posebno težak.

„Izrael je trenutno predmet aktivnog postupka pred Međunarodnim krivičnim sudom, suočava se s postupkom zbog genocida pred Međunarodnim sudom pravde i djeluje u okolnostima Savjetodavnog mišljenja iz jula 2024. godine, kojim je utvrđeno da njegova okupacija krši imperativne norme“, kaže Qadri.

„Prema članu 17. Rimskog statuta, država može osporiti dopuštenost postupka pred MKS-om dokazivanjem da su u toku stvarne domaće istrage.“

Vrijeme objave poklapa se s pogoršanjem položaja Izraela u postupcima pred međunarodnim sudovima, a ne s pojavom novih dokaza, dodaje on.

Fondacija “Hind Rajab”, pravna organizacija sa sjedištem u Briselu koja se zalaže za međunarodnu odgovornost za postupke izraelske vojske prema Palestincima, nema povjerenja u izraelsku istragu, nazivajući objavu „nešto više od predstave osmišljene kako bi se izbjegla odgovornost i očuvala nekažnjivost“.

Taj stav temelji se na onome što su tokom dvije godine praćenja izraelskih istraga zaključili organizacije za ljudska prava i porodica žrtava: interne istrage nikada nisu dovele do značajne odgovornosti za smrt Palestinaca, a malo je dokaza koji bi ukazivali da će ovaj slučaj biti izuzetak.

Prema nezavisnoj analizi koju citira Fondacija, od 52 javno poznate izraelske vojne istrage o kršenju zakona u Gazi i okupiranoj Zapadnoj obali, 88 posto slučajeva zatvoreno je bez utvrđenih nepravilnosti ili je ostavljeno otvorenim na neodređeno vrijeme bez objavljenog ishoda, dok je samo jedna istraga rezultirala zatvorskom kaznom.

„Ovu novu istragu vidimo kao dio obrasca, a ne kao istinsku potragu za pravdom, već kao farsu namijenjenu prikrivanju zločina nad Palestincima“, rekao je glasnogovornik Fondacije Hind Rajab za TRT World.

„Vrijeme objave očigledno je strateški odabrano. Ove objave dolaze u trenutku kada je međunarodni pritisak visok i služe stvaranju iluzije odgovornosti.“

„S obzirom na historiju izraelskih istraga koje završavaju bez značajnih posljedica, čini se da je cilj odvraćanje kritika, a ne osiguravanje pravde“, dodao je glasnogovornik.

Iluzija odgovornosti

Izrael tvrdi da je više od 1.000 vojnih incidenata prijavio vlastitom internom mehanizmu za reviziju te da je kao rezultat toga pokrenuo 74 krivična postupka, ali ne postoji sveobuhvatan javni uvid u to u kojoj se fazi većina tih slučajeva nalazi.

Izraelska vojska je 2022. godine priznala da postoji „velika vjerovatnoća“ da su njeni vojnici ubili dopisnicu Al Jazeere Shireen Abu Akleh, ali je ipak odbila pokrenuti krivičnu istragu, zatvorivši slučaj bez podizanja optužnice.

Također, iste sedmice kada je Izrael pokrenuo krivičnu istragu o Hindinom ubistvu, zatvorio je još jedan slučaj napada iz aprila 2024. godine, u kojem je ubijen zaposlenik organizacije World Central Kitchen Zomi Francom i šest njegovih kolega, isključivši krivičnu istragu uprkos ranijem priznanju vojske da ih je ubila „nenamjerno“.

Prema Kadriju, izraelske istrage su strukturno osmišljene tako da stvaraju dojam odgovornosti, dok istovremeno osiguravaju nekažnjivost kao krajnji ishod.

„Od stotina slučajeva koji su izazvali sumnju da su izraelski vojnici počinili krivična djela ubistvom palestinskih civila, samo su tri rezultirala podizanjem optužnica, što predstavlja stopu krivičnog progona od 0,87 posto“, kaže Qadri.

„Izraelski interni dokumenti potvrđuju da istrage ne moraju dovesti do osuđujućih presuda, već jednostavno moraju postojati, koristeći član 17. načela komplementarnosti Rimskog statuta kako bi se domaći postupci održali kao prepreka nadležnosti Međunarodnog krivičnog suda“, objašnjava.

Fondacija “Hind Rajab” već je MKS-u predala imena pukovnika Bennyja Aharona iz 401. oklopne brigade, potpukovnika Daniela Ellea iz 52. bataljona, majora Seana Glassa iz jedinice Vampire Empire i još 22 vojnika čija imena zasad ne objavljuje.

„Znamo ko je ubio Hind“, rekao je direktor Fondacije Diab Abu Jadja, tvrdeći da svaki stvarni put ka pravdi vodi preko Međunarodnog krivičnog suda i sudova u drugim zemljama, a ne preko izraelskog vojnog pravosudnog sistema.

335 metaka pogodilo Hindin automobil

Hind je bježala iz Tel al-Hawe sa svojim amidžom, tetkom i četvero rođaka kada su izraelske snage otvorile vatru.

Njena petnaestogodišnja rodica Layan Hamada ostala je na telefonskoj vezi s palestinskim Crvenim polumjesecom, rekavši im da se približava tenk i da su svi u automobilu, osim nje i Hind, poginuli.

Nekoliko sekundi kasnije ponovo su odjeknuli pucnji, nakon čega je Layanin vrisak prestao.

Forenzička arhitektonska istraga kasnije je utvrdila da je izraelski tenk bio udaljen svega 13 do 23 metra od automobila, dovoljno blizu da ima jasan pogled na dvoje djece u vozilu. Također je utvrđeno da je na automobil ispaljeno 335 metaka, od kojih 64 u periodu od šest sekundi, dok je Layan još bila na telefonskoj vezi.

Bolničari Yusuf al-Zeino i Ahmed al-Madhun krenuli su prema HInd i nakon toga više se nikada nisu javili.

Izraelske snage držale su područje pod kontrolom dvije sedmice prije nego što je iko uspio doći do olupine. Kada su spasilačke ekipe konačno stigle, pronašle su tijela Hind i članova njene porodice pored izgorjelog vozila hitne pomoći, dok su se tijela dvojice bolničara i dalje nalazila u vozilu.

Za međunarodne pravnike, krivični progon osoba koje su direktno učestvovale u ovom slučaju neće biti dovoljan za ostvarivanje pravde.

„Individualni krivični progon, čak i kada bude uspješan, ne može ostvariti ono što je Palestincima i drugim narodima koji žive pod vojnom okupacijom zaista potrebno: pravo na samoodređenje“, kaže Qadri.

„Prava odgovornost zahtijeva krivični progon donosilaca odluka koji su osmislili pravila djelovanja, a ne samo vojnika koji su ih provodili, kao i prekid transfera oružja, trgovinskih odnosa i diplomatske podrške.“

Hindina nana već je odbacila izraelsku istragu. Za Anadolu Agency izjavila je da porodica nema povjerenja u izraelsko pravosuđe, da je automobil namjerno napadnut te da samo nezavisna međunarodna istraga može donijeti pravdu.

„Ne tražimo pravdu samo za Hind kao dijete iz Gaze“, rekla je, „već za svu našu djecu šehide u Gazi.“

Kawthar Ben Hania, tuniska rediteljica filma Glas Hind Rajab, također je odbacila istragu, nazvavši je „dimnom zavjesom“.

„Pogledajte slučajeve o kojima izraelska vojska danas odlučuje govoriti: upravo su to slučajevi koje je međunarodno javno mnijenje učinilo nemogućim za ignorisanje. A šta je sa svima ostalima? Onima čija imena nikada nećemo saznati jer njihova smrt nikada nije probila zid međunarodne ravnodušnosti?“, rekla je Ben Hania.

„Prava odgovornost zahtijevala bi nezavisna, neutralna tijela, a ne istu vojsku koja je počinila zločin. Prava pravda znači istragu koju provode MKS i nacionalni sudovi u drugim zemljama“, rekao je glasnogovornik Fondacije za TRT World.

„Već smo identificirali odgovornu izraelsku jedinicu i komandante te smo njihova imena i dokaze dostavili Međunarodnom krivičnom sudu. Nastavit ćemo tražiti krivični progon u drugim zemljama sve dok pravda ne bude zadovoljena.“