Glas koji nosi emociju: Mene svaka pjesma dotakne, često plačem dok pjevam
REGIJA
2 minuta čitanja
Glas koji nosi emociju: Mene svaka pjesma dotakne, često plačem dok pjevamŠesnaestogodišnja umjetnica iz Vranja Velina Stamenković njeguje tradicionalnu muziku ovog kraja i već je prepoznatljiva po svojim obradama muzike s Balkana, a posebno voli makedonske melodije.
Za razliku od mnogih djevojaka njenih godina (2009) koje se odlučuju za popularnu muziku, Velina bira tradicionalnu.

Šesnaestogodišnja Velina Stamenković iz Vranja prepoznatljiva je po svojim obradama tradicionalne balkanske muzike koje objavljuje na društvenim mrežama. Već je smatraju muzičkom ambasadoricom regije. Posebno joj je drag makedonski melos za koji kaže da nosi snažnu emociju.

„Velika mi je čast što sam uspjela vratiti makedonske pjesme i taj makedonski melos. Najviše volim pjevati makedonske pjesme i zahvaljujem svim Makedoncima koji su to prepoznali“, rekla je za TRT Balkan Velina Stamenković, koju smo posjetili u Vranju.

Zanimljivo je da Velina do svoje treće godine uopće nije govorila. Kako sama priča, prvo je zapjevala, a tek onda progovorila.

„Pjevam od svoje treće godine. Počela sam s ocem u crkvi. Sjedila sam mu u krilu. Do svoje pete godine nisam govorila. Oni su se zabrinuli zbog toga, ali sam na kraju zapjevala. Nisam govorila, ali sam zapjevala“, prisjeća se Velina.

Velina je emotivna i po prirodi.

„Najveći problem mi je što plačem. Mene svaka pjesma dotakne. Kada želim snimati, počnem plakati i treba mi sigurno sat ili dva... Otac mi priđe i kaže: ‘Molim te, smiri se, snimi, pa onda plači.’ Ali kada pročitam cijelu historiju i kada preslušam sve izvođače – makedonske, bosanske, naše vranjske i srpske – shvatim koliko muzika ima vrijednost“, objašnjava ona.

Za razliku od mnoge djece njenih godina koja se odlučuju za popularnu muziku, Velina je izabrala tradicionalni melos.

„Sama pjesma, naša vranjska, srpska i makedonska, imaju bogatu historiju iza sebe. U ovom periodu dolazi do toga da se zaboravljaju i gube vrijednost koju imaju. Imam želju da to vratim među ljude, da se više sluša. Da se zna šta zaista vrijedi i šta ljudi trebaju slušati.

Djeca moje generacije, ja sam 2009. godište, boje se šta će reći zajednica i njihovo društvo. Mene to nikada nije dotaklo. Znam da je to ono čime se želim baviti. Znam da će jednog dana to postići veliki uspjeh. Moj cilj nije samo uspjeh, već da ljudima prenesem poruku i da doprem do djece – kroz svoju školu – da se ne trebaju bojati, nego da rade ono što vole“, kaže Velina.

Ona je učenica trećeg razreda Matematičke gimnazije u Vranju, a već tri godine pohađa i muzičku školu. Paralelno je mentorica mlađim generacijama pjevača u svom ateljeu. Kaže da uspijeva uskladiti sve obaveze. Popularnost, međutim, nosi i određeni teret.

„U ovom svijetu u kojem sam ja ne postoji privatan život. Na to smo osuđeni. Imam trenutke kada se želim povući i, kako se kaže, biti normalna, ali se onda prisjetim da je sve to dao Bog i da me Bog vodi tim putem, zajedno s vjerom. Sve to usklađujem s radom s djecom. Ujutro sam u gimnaziji, poslijepodne u muzičkoj školi, a navečer sam s njima“, priča Velina.

Planovi mlade umjetnice za budućnost vezani su za Muzičku akademiju u Skoplju.

„Moj djed je iz Kumanova. Evo, vama ću reći – imam makedonske korijene. Moj djed se vratio u Vranje. Na neki način njegov makedonski korijen se izgubio. Ja to želim vratiti kroz pjesmu i priču, želim otići tamo i obnoviti sve to. Nadam se da to i radim“, rekla je Velina.