Tenzije između SAD-a i Irana u Hormuškom moreuzu dostigle su vrhunac koji Kina, kao najveći svjetski uvoznik nafte koja prolazi kroz glavno energetsko „usko grlo“ Zaljeva, ne može ignorisati.
Administracija Donalda Trumpa uvela je sekundarnu blokadu kroz Hormuški moreuz nakon što je Teheran ograničio plovidbu brodova povezanih sa SAD-om; ta „dvostruka blokada“ sve više zabrinjava Peking, jer rast cijena nafte počinje destabilizirati globalnu ekonomiju.
Iako krhko primirje između SAD-a i Irana traje do ove srijede, stabilnost slabi.
Nakon nedavne zapljene jednog teretnog broda povezanog s Teheranom od SAD-a, Iran je obećao odmazdu, dok američka delegacija u Islamabadu čeka drugi krug pregovora. Kina, koristeći svoje duboke trgovinske veze s Pakistanom, pojavila se kao snažan zagovornik tih pregovora.
Neki analitičari i zvaničnici, uključujući američkog ministra finansija Scott Bessent, smatraju da blokada Hormuza možda nije usmjerena samo protiv Irana, nego i protiv Pekinga.
To je podstaklo strahove da bi Iran mogao postati „sljedeća Caracas“, ključni energetski partner čije su veze s Kinom oslabljene nakon uklanjanja Nicolasa Madura s vlasti u Venezueli.
Kao najveći trgovinski partner Irana, Kina ostaje veoma ranjiva, jer se oslanja na Islamsku Republiku za oko 10 posto ukupnog uvoza nafte.
„Blokada nije otvoreno usmjerena na kinesku ekonomiju, ali ona definitivno ima takav efekat u pozadini. Njен glavni cilj je obuzdavanje Irana i kontrola pristupa Hormuškom moreuzu, ali s obzirom na to da Kina u velikoj mjeri zavisi od isporuka nafte iz tog regiona, ona prirodno osjeća pritisak“, rekao je Altay Atli, viši naučnik na Istanbulskom centru za politiku Univerziteta Sabanci, za TRT World.
„Ovo također šalje signal Pekingu, jer bi kineski tankeri mogli biti suočeni s ograničenjima, što to čini širim geopolitičkim izazovom za Kinu.“
„Ako bi se tenzije između SAD-a i Kine dodatno zaoštrile, produžena blokada bi se čak mogla posmatrati kao direktan pokušaj ekonomskog pritiska na Kinu, ali to je više mogući ishod nego zvaničan ili deklarisan cilj u ovom trenutku.“
Kina je, međutim, godinama diversifikovala svoju ekonomiju kako bi se pripremila za krizu poput trenutne blokade.
Sukob u Hormuškom moreuzu naglašava dugoročni zaokret Pekinga ka smanjenju zavisnosti od fosilnih goriva u korist zelene energije i električnih vozila.
Prema analizi Reutersa, Kina danas raspolaže flotom električnih vozila koja je približno jednaka ostatku svijeta zajedno.
Razvojem „ogromnih i rastućih zaliha nafte“ i „elektroenergetske mreže koja je gotovo izolovana“ od šokova na tržištu nafte zahvaljujući domaćem uglju i obnovljivim izvorima energije, Peking je izgradio značajan strateški štit.
S obzirom na to da je Kina već lider u ovim sektorima, Atli napominje da „kriza ne samo da gura njenu strategiju energetske sigurnosti naprijed, nego i jača njen globalni položaj u prelasku sa fosilnih goriva“.
Trump, Xi i Iran
Predsjednik Donald Trump planira sastanak s kineskim liderom
Jinpingom u Pekingu 14–15. maja kako bi razgovarali o širokom spektru pitanja – od budućnosti globalnog poretka do agresivne politike carina administracije.
Samit, prvobitno planiran za rano proljeće, odgođen je nakon izbijanja američko-izraelskog rata protiv Iran 28. februara.
U petak, nakon što je Teheran nakratko otvorio Hormuški moreuz kao gest povezan s primirjem između Israel i Libana, Trump je na Truth Socialu objavio da je predsjednik Xi bio „veoma sretan“ zbog ponovnog otvaranja plovnog puta, pokušavajući prikazati bliske lične odnose između dvojice lidera.
Međutim, ta „sreća“ nije dugo trajala. Nakon Trumpove oštre retorike, u kojoj je tvrdio da je otvaranje rezultat američke bombarderske kampanje i pomorske blokade, Teheran je brzo promijenio stav.
Pozivajući se na nastavak američke blokade iranskih luka, IRGC je u subotu saopćio da je Hormuški moreuz ponovo zatvoren za sva plovila povezana sa SAD-om.
Analitičari ističu da bi tenzije između Irana i SAD-a mogle imati štetne posljedice po samit Trumpa i Xija, jer zapadni mediji navode da kineski satelit navodno pomaže Teheranu da precizno cilja američke baze u Zaljevu.
Također su se pojavili izvještaji da bi Kina mogla isporučivati oružje Iranu, dok je Trump rekao da mu je Xi lično potvrdio da Peking neće naoružavati Iran.
„Sastanak Xija i Trumpa mogao bi imati veći uticaj na smjer iranskog sukoba nego bilo koji drugi faktor“, rekao je politički analitičar Yasar Sari za TRT World.
Kao rezultat toga, Trump će biti oprezniji kada je riječ o zaustavljanju kineskih brodova koji idu prema Iranu ili dolaze iz njega u regionu Zaljeva, što bi moglo odnose odvesti u rizičan pravac i učiniti njegov lični odnos s Xijem otrovnim, kaže Sari, koji je također naučnik u Evroazijskom istraživačkom centru Haydar Aliyev Univerziteta Ibn Haldun.
Drugi analitičari također smatraju da bi, uprkos Trumpovim pretjerano samouvjerenim izjavama o njegovom odnosu s Xijem, njihovi odnosi mogli krenuti u nezgodnom pravcu ako američka blokada Hormuškog moreuza počne ciljati kineske brodove.
„Dijalog između SAD-a i Kine potpuno će stati, što će spriječiti bilo kakav pozitivan razvoj odnosa“, rekao je Atli za TRT World.
Međutim, Kina neće odgovoriti na američku mjeru slanjem ratnih brodova kako bi suzbila Trumpovu blokadu, jer je odnos Kine s Iranom „više pragmatično partnerstvo nego savez“, kaže on.
„Ona podržava Iran dovoljno da zaštiti vlastite interese i da se suprotstavi američkom pritisku, ali izbjegava bilo kakvu direktnu vojnu obavezu ili konfrontaciju.“
Iran u geopolitici: zašto je važan Kini
Pored svojih ogromnih rezervi nafte i antizapadne politike, Iran, zemlja smještena između Centralne Azije i Bliskog istoka, također je važna tranzitna ruta za kineski pristup obje regije.
Ako bi trenutna Islamska Republika Iran bila srušena i zamijenjena prozapadnom vladom, to bi ugrozilo ne samo kineske interese u Teheranu nego i kineski utjecaj u Centralnoj Aziji i Bliskom istoku, prema Sariju.
U tom slučaju, SAD i druge zapadne zemlje mogle bi preko Irana dobiti pristup Centralnoj Aziji, što bi i Peking i Moskvu, koje su vladale regionom u carskoj i komunističkoj eri, dovelo u nezgodan položaj, dodaje on.
Kineska inicijativa „Pojas i put“ također ima južni koridor koji prolazi kroz Centralnu Aziju i Iran.
Pored ključne geopolitičke važnosti Irana, Kina također ne želi da rat eskalira u još nasilnije sukobe između Izraela, SAD-a i Irana, jer bi Peking bio primoran da revidira svoje ekonomske i političke planove za Bliski istok i Centralnu Aziju, prema mišljenju stručnjaka.
Nastavak rata mogao bi dovesti do radikalne i nepovoljne promjene u postojećem međunarodnom trgovinskom sistemu, koji trenutno ide u prilog kineskoj globalnoj ekonomskoj poziciji i politikama, kaže Sari.
„Peking bi mogao biti zabrinut zbog mogućnosti da bi se druge zapadne države mogle pridružiti američko-izraelskom dvojcu protiv Irana, uprkos Trumpovim javnim sukobima s liderima od Velike Britanije do Francuske i drugih.“
Kina želi kraj sukoba pod uslovima koji bi ga produžili, što bi povećalo razlike između SAD-a i Evrope, dok se zemlje Perzijskog zaljeva osjećaju nesigurnije u vezi s američkim bazama i traže bolje alternative za svoju sigurnost, kaže analitičar.
„Kineska uloga u prethodnoj normalizaciji odnosa između Saudijske Arabije i Irana pokazuje nam da Peking želi da njegova medijatorska uloga u regionu raste i dobije bolju perspektivu“, dodaje Sari.
„Kao rezultat toga, ako rat u Iranu završi na način koji naglašava važnost kineskog prisustva u regionu, to je za njih povoljnije.“
