Dvoje preživjelih ranjenih tokom pokušaja državnog udara u Turkiye 15. jula 2016, koje su na naplatnim kućicama Orhanli u Istanbulu pogodili vojnici uključeni u puč, prisjetili su se te noći deset godina nakon događaja i povreda koje su im zauvijek promijenile život.

Uzeyir Civan je izgubio lijevu ruku nakon što je pogođen iz vatrenog oružja, dok je Aysenur Tolun zadobila tešku povredu kičme zbog koje je ostala trajno vezana uz invalidska kolica.

Civan je za agenciju Anadolu izjavio da je otišao na mjesto događaja nakon što je doznao da vojnici koji su učestvovali u pokušaju puča pokušavaju zauzeti aerodrom Sabiha Gokcen.

„Izgubio sam ruku, ali moja domovina je ostala sigurna”

Prisjećajući se vojnog udara iz 1980. godine, kojem je svjedočio kao tinejdžer, Civan je rekao da je znao kakvu štetu takve intervencije mogu nanijeti zemlji i budućim generacijama.

Na naplatnim kućicama Orhanli, ispričao je da se u početku nadao kako će uspjeti uvjeriti vojnike da ne učestvuju u pokušaju državnog udara. Popeo se na zaštitnu ogradu i predvodio povike kojima je poručivao da su vojnici i policajci braća.

Međutim, vojnici su otvorili vatru na okupljene građane, zbog čega je bio primoran potražiti zaklon iza cisterne s bitumenom.

Kada je pucnjava prestala, Civan je rekao da je prišao vojnicima sa podignutim rukama i zamolio ih da ne pucaju. Ponovo su otvorili vatru, pogodivši ga u lijevu ruku.

Jedan civil je majicom pritisnuo ranu prije nego što je Civan odvezen u bolnicu, gdje ljekari nisu uspjeli spasiti njegovu ruku.

„Kada sam se probudio, pitao sam se jesu li događaji završili i je li domovina sigurna“, rekao je.

„Izgubio sam ruku, ali moja domovina je bila sigurna. Ništa drugo nije bilo važno. I kada prođe 50 godina, mi ćemo nastaviti nositi taj dan u našim srcima.“

„Ljudi za koje ste vjerovali da štite vašu zemlju, pucali su na vas“

 Tolun, koja je u vrijeme pokušaja državnog udara imala 23 godine, ispričala je da su ona i njena majka napustile svoj dom u sjeverozapadnoj pokrajini Kocaeli nakon što su na televiziji saznale za pokušaj puča.

Krenule su prema aerodromu Sabiha Gokcen, ali nisu mogle nastaviti put jer je cesta bila blokirana kod naplatnih kućica Orhanli.

Tolun je rekla da je izašla iz vozila kako bi vidjela šta se događa, kada su vojnici počeli pucati na civile.

Dok su ona i njena majka pokušavale pronaći zaklon iza vozila, Tolun je pogođena u kičmu i srušila se na tlo.

„Ljudi za koje ste vjerovali da su vaši vojnici, koji bi trebali štititi svoju zemlju, bez oklijevanja su pucali na vas“, rekla je.

Vjerujući da možda neće preživjeti, nazvala je oca.

„Rekla sam: 'Tata, pogođena sam. Molim te, oprosti mi ako sam ti ikada učinila nešto nažao', a zatim sam prekinula poziv“, prisjetila se.

Tolun je nekoliko sati kasnije prevezena u bolnicu. Kazala je da njeno liječenje i fizikalna terapija traju već deset godina te da se i dalje nada kako će jednog dana ponovo prohodati.

Trenutno vježba hodati uz pomoć ortoza za noge te nastavlja s drugim oblicima rehabilitacije.

„Uprkos svim preprekama, nastavit ćemo se boriti, raditi i doprinositi svojoj zemlji“, rekla je.

Više od 40 ljudi je ranjeno, dok je nekoliko ljudi izgubilo život u nasilju na naplatnim rampama Orhanli.

Oboje sagovornika istakli su da su i danas ponosni što je otpor građana pomogao da pokušaj državnog udara bude osujećen i da zemlja ne padne pod kontrolu terorističke organizacije FETO.