U augustu 2011. godine, dok je glad harala Afričkim rogom, a veći dio svijeta i dalje iz sigurnosti raspravljao šta učiniti, avion je sletio u Mogadiš.

U avionu su bili predsjednik Recep Tayyip Erdogan, njegova supruga, ministri i vlada koja je odlučila posjetiti mjesto koje su većina svjetskih prijestolnica smatrale previše opasnim za dolazak.

Fotografije s tog dana, na kojima turska vlada prolazi kroz šatorske kampove gladnih, nisu predstavljale diplomatiju onako kako ju je svijet tada razumijevao.

Bile su to stvari koje smo mi u Somaliji gotovo prestali očekivati od bilo koga: solidarnost.

Ta posjeta promijenila je našu zemlju. Promijenila je i ono što su drugi smatrali mogućim u mjestu poput našeg.

Prošlo je gotovo petnaest godina, a dok putujem u Turkiye kako bih prisustvovao Diplomatskom forumu u Antaliji i ojačao naše bilateralno partnerstvo, želim čitaocima jasno i vlastitim riječima reći šta su njihova vlada i poreski obveznici omogućili, kao i šta zajedno namjeravamo izgraditi u budućnosti.

Nacija podignuta na noge uz pomoć

Kada je Turkish Airlines sletio na Međunarodni aerodrom Aden Adde 6. marta 2012. godine, to nije bila samo nova ruta.

Bio je to prvi međunarodni avioprijevoznik koji se vratio u naš glavni grad nakon sloma države 1991. godine, i poslao je poruku koju ostatak svijeta tada nije: Mogadiš je ponovo otvoren.

Taj let danas predstavlja svakodnevnu liniju trgovine, porodičnih veza i diplomatije.

Turske kompanije obnovile su aerodrom Aden Adde prema međunarodnim standardima. Modernizirale su Luku Mogadiš, koja danas ostvaruje značajan dio federalnih prihoda. Turski inženjeri izgradili su prve ozbiljne ceste kroz naš glavni grad nakon jedne generacije.

Bolnica za obuku i istraživanje „Recep Tayyip Erdogan“, najveća tercijarna zdravstvena ustanova u zemlji, danas liječi više od hiljadu Somalijaca dnevno. Mnogi od njih inače ne bi imali nikakav pristup specijalističkoj medicinskoj skrbi.

Desetine hiljada somalijskih studenata školovalo se u Turkiye kroz stipendije turske vlade, od srednje škole do doktorskog nivoa.

Oni se vraćaju kući kao ljekari, inženjeri, nastavnici, državni službenici i diplomate. Cijela jedna generacija naše profesionalne klase obrazovana je u turskim učionicama, a većina njih i dalje smatra Istanbul ili Ankaru svojim drugim domom.

U kampu TURKSOM u Mogadišu, najvećem turskom vojnom centru za obuku izvan Turkiye, budući oficirski kadar Somalijske nacionalne armije obučava se za odbranu našeg naroda i teritorije.

Strpljiv rad turskih instruktora omogućio je vojne uspjehe protiv Al-Shabaab koji su prije deset godina bili nezamislivi.

Nedavna isporuka borbenih aviona F-16 i helikoptera T-129 ATAK, zajedno s kontinuiranom podrškom našim pomorskim i zračnim snagama, prenosi to partnerstvo u sljedeću generaciju somalijske sigurnosti.

I u prostorijama gdje to ima najveću težinu – u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija i u Organizaciji islamske saradnje – Turkiye je bila nepokolebljiv glas za suverenitet i jedinstvo Somalije.

Gdje su drugi oklijevali, Ankara je bila direktna.

Imenovati svoje partnere jasno

Turkiye nije sve ovo učinila sama, i ne bismo bili iskreni kada bismo to tako predstavili.

Misija Afričke unije u Somaliji, koju održava finansiranje Evropske unije i stvarna žrtva afričkih država koje daju trupe, dala je našim federalnim institucijama vrijeme i prostor da se konsolidiraju.

Ne zaboravljamo nijednog od tih partnera i ostajemo zahvalni svakome od njih.

Sjedinjene Američke Države stajale su uz nas kroz drugačiji skup izazova i zaslužuju da budu pomenute za ono što su učinile.

Američka humanitarna pomoć, počevši od odgovora na glad 2011. godine i nastavljajući se kroz svaku sušu od tada, održala je u životu stotine hiljada Somalijaca kada kiše nisu padale.

Somalijske majke i djeca danas su živi jer je američki narod platio njihovu hranu.

Partnerstvo između Američke komande za Afriku i naših vlastitih snaga, koje se provodi u bliskoj koordinaciji sa Saveznom vladom Somalije, učinilo je nešto što nijedan drugi partner nije mogao ili htio učiniti u toj mjeri: održavalo je kontinuiran pritisak na teroriste Al-Shabaaba na jugu, kao i na teroriste Daesha u Somaliji na planinama Golis.

Sigurnosni dobici koje sada učvršćujemo ne bi postojali bez tog američkog doprinosa i mi ga ne uzimamo zdravo za gotovo.

Ta partnerstva ne konkurišu jedno drugom. Ona se međusobno dopunjuju.

Širina i postojanost Turkiye, multilateralni okvir koji su izgradile Afrička unija i Evropska unija, te američka uloga u humanitarnom odgovoru i borbi protiv terorizma zajedno su Somaliji dali prostor za oporavak.

Ali oblik turskog doprinosa, njegov obim, njegova dosljednost i lično angažovanje turskog rukovodstva od samog prvog dana ostaju nešto posebno.

Sljedeće poglavlje

Naše partnerstvo s Turkiye sada ulazi u fazu koju nijedna strana nije mogla zamisliti 2011. godine. Ovaj mjesec, turski dubokomorski brod za bušenje Cagrı Bey pristao je u Mogadišu kako bi započeo prvo somalijsko bušenje nafte na moru na bušotini Curad-1, nakon višemjesečnih seizmičkih istraživanja broda Oruc Reis.

U januaru smo započeli izgradnju svemirskog centra Turkiye–Somalija duž naše obale Indijskog okeana.

To je projekat koji koristi somalijsku ekvatorijalnu geografiju kako bi Turkiye dobila suveren pristup orbiti, a Somaliji omogućio uporište u jednoj od najvrednijih industrija ovog stoljeća.

To nisu pokloni. To su ulaganja u stvarno partnerstvo: dogovoreno između suverenih i ravnopravnih vlada, oblikovano zajedničkim interesima i osmišljeno da Somaliji donese radna mjesta, prihode, vještine i prijenos tehnologije, dok istovremeno služi i vlastitim nacionalnim interesima Turkiye.

To je ono kako izgleda moderno partnerstvo ravnopravnih. I to je upravo ono za šta su cinici prije petnaest godina govorili da nikada ne može postojati u zemlji poput naše.

Zajednički interesi, zajednička budućnost

Turskom narodu želim reći jasno: oporavak Somalije gotovo je nemoguće zamisliti bez vas.

Bolnički kreveti, stipendije, obnovljene piste, obučeni kadeti, diplomatska podrška koju smo dobijali iznova i iznova – sve je to plaćeno vašim radom i ostvareno kroz vaše institucije.

Naš narod to zna. Naša vlada to otvoreno priznaje, bez zadrške.

Ove sedmice dolazimo u Turkiye ne kao zemlja u potrebi, nego kao partner spreman na izgradnju.

Sljedeće poglavlje bit će ispisano zajedno: u zapisima bušenja uz našu obalu, u satelitima koji će jednog dana biti lansirani s naših obala, u studentima koji će se kretati između naših univerziteta i u stalnom produbljivanju trgovinskih i sigurnosnih veza između Ankare i Mogadiša.

Somalija pamti i Somalija je spremna.

 *Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.