Turkiye, Grčka i južni Kipar pod grčkom upravom susjedi su u istočnom Mediteranu, a njihove odnose već dugo obilježavaju tenzije zbog niza neriješenih pitanja.
Budući da je ostvaren mali napredak u rješavanju ovih sporova, tenzije će vjerovatno potrajati. Grčka i administracija kiparskih Grka uspjele su internacionalizirati neke sporove s Turkiye, čime je trajno rješenje otežano, dok njihovo sve veće vojno približavanje Izraelu rizikuje dodatno zakomplicirati odnose.
Odnose Turkiye i Grčke opterećuje nekoliko dugotrajnih sporova koji se moraju riješiti prije nego što normalizacija bude moguća.
Obje zemlje trenutno imaju teritorijalne vode u Egejskom moru u širini od šest nautičkih milja. Grčka ih želi proširiti na 12 milja, pozivajući se na pravo mora, dok Ankara takav potez smatra casus belli jer bi time Turkiye bila odsječena od voda koje trenutno koristi.
S tim je usko povezan i spor oko epikontinentalnog pojasa i isključivih ekonomskih zona (EEZ). Dvije strane nikada se nisu usaglasile o tome kako razgraničiti svoje pomorske granice.
Ankara odbacuje stav Grčke da bi otoci u blizini turske obale trebali imati pomorske zone na isti način kao kopno, tvrdeći da bi to nerazmjerno ograničilo epikontinentalni pojas Turkiye.
Također se ne slažu oko suvereniteta nad malim otocima i otočićima u Egejskom moru, na koje obje strane polažu pravo. Grčka dodatno tvrdi da njen nacionalni zračni prostor (FIR) iznosi deset nautičkih milja, iako njene teritorijalne vode obuhvataju samo šest milja, što predstavlja očitu nedosljednost.
Osim toga, ugovori iz Lozane (1923.) i Pariza (1947.) predviđaju demilitarizaciju nekoliko otoka u istočnom Egeju i Dodekaneza, ali je Grčka na njima rasporedila vojnike i oružje.
Pitanje Kipra
Turkiye ne priznaje južni Kipar pod grčkom upravom kao predstavnika cijelog otoka zbog neriješenog kiparskog sukoba. Kada je Republika Kipar postala nezavisna 1960. godine, grčka većina (80 posto) i turska manjina (20 posto) dijelile su vlast, uglavnom u omjeru 70:30.
Grčka strana smatrala je ovaj aranžman nepravednim i pokušala je silom Turke svesti na status manjine.
Spor je eskalirao u nasilje, a državni udar koji je podržala grčka vojna hunta svrgnuo je Makariosa i proglasio ujedinjenje otoka s Grčkom. Turske snage intervenirale su i podijelile otok, pri čemu je sjever postao dom kiparskih Turaka. Turska Republika Sjeverni Kipar (TRSK) proglašena je 1983. godine.
Uslijedili su međunarodni napori za rješavanje kiparskog problema. Annanov plan iz 2004. godine, kojim je bilo predviđeno formiranje dvije federalne države u okviru jednog suverenog Kipra, mogao je riješiti problem, ali ga je grčka strana odbacila.
Iako je EU saopćio da neće primiti južni Kipar pod grčkom upravom dok se to pitanje ne riješi, zemlja je postala članica samo sedmicu nakon odbijanja.
Još jedan spor koji vrijedi spomenuti odnosi se na plin i pomorske zone oko Kipra. Južni Kipar pod grčkom upravom polaže pravo na isključivo vlasništvo nad svim nalazištima nafte i plina u vodama oko otoka, dok Turkiye insistira na tome da kiparski Turci imaju jednaka prava na te resurse.
Trenutno nijedan od velikih ili manjih problema između Turkiye, Grčke i južnog Kipra pod grčkom upravom nije riješen.
Dvije grčke države iskoristile su članstvo u EU kako bi Unija njihove sporove s Turkiye prihvatio kao vlastite, pa su pomorske zone, epikontinentalni pojas i jedinstvo Kipra sada uključeni i u odnose s Briselom. Grčko pravo veta i pritisak unutar EU očigledno su jedan od razloga zbog kojih je pristupni proces Turkiye usporen.
Ipak, nijedan potez protiv Turkiye nije opasan koliko vojni savez s Izraelom. Izraelski zvaničnici nazivaju Turkiye neprijateljem od pada Assadovog režima i otvoreno joj prijete napadom.
U sklopu nastojanja da obuzdaju Turkiye, Izrael, južni Kipar pod grčkom upravom i Grčka dogovorili su na desetom trilateralnom samitu u decembru 2025. godine jačanje sigurnosne, odbrambene i vojne saradnje, uključujući pomorsku sigurnost i zaštitu kritične infrastrukture, uz podršku SAD-a.
Također su uspostavili trilateralnu odbrambenu saradnju koja obuhvata zajedničku obuku, razmjenu vojnoobavještajnih podataka, pomorsku i kibernetičku sigurnost te interoperabilnost svojih oružanih snaga. Izrael i Grčka su u aprilu 2026. godine potpisali sporazum o raketnoj artiljeriji PULS vrijedan 750 miliona eura, a u augustu 2026. sporazum „Achilles Shield“ vrijedan tri milijarde eura. Na teritoriji kiparskih Grka već su postavljeni izraelski odbrambeni sistemi i obavještajni objekti.
Turkiye tvrdi da je ovaj savez usmjeren na njeno obuzdavanje, a izraelski premijer Benjamin Netanyahu je na to isto nagovijestio. Atina i Nikozija nisu direktno imenovale Turkiye, ali njihove izjave jasno ukazuju na tu namjeru.
I Grčka i južni Kipar pod grčkom upravom imaju historijski strah od Turkiye.
Nakon što su stoljećima živjeli pod osmanskom vlašću, grčke države i društvo razvili su trajno nepovjerenje prema Turcima.
Sigurnost ili ovisnost?
Vojna intervencija na Kipru 1974. godine, odgovor Ankare u vidu casus belli na plan Grčke da proširi teritorijalne vode na 12 nautičkih milja i sve veća domaća proizvodnja oružja u Turkiye čini se da su dodatno zabrinuli Grčku i južni Kipar.
Osim što grčka strana troši desetine milijardi dolara na naoružanje, partnera u Izraelu pronašla je i za uspostavljanje protuteže Turkiye.
Koliko god povećanje naoružanja i novi savez mogli djelovati umirujuće, oni teško mogu biti način za rješavanje sporova s Turkiye, a povezivanjem s Tel Avivom dovode u pitanje suverenitet dviju država.
Prvo, Grčka i južni Kipar pod grčkom upravom kupili su sofisticirane izraelske sisteme, uključujući protuzračnu odbranu Barak MX, raketnu artiljeriju PULS i protutenkovske rakete. Takva velika ovisnost daje Izraelu mogućnost utjecaja na to kako i kada se ovo oružje može koristiti, a da ne spominjemo mogućnost embarga na oružje i komponente.
Drugo, savez nosi rizik da ih uvuče u izraelske ratove. Hezbollah je 2024. godine zaprijetio južnom Kipru pod grčkom upravom zbog toga što Izrael koristi njegovu teritoriju.
Ako Izrael koristi grčko i kiparsko tlo pod grčkom upravom za prikupljanje obavještajnih podataka ili napade na turske ciljeve, obje države mogle bi postati potencijalne mete u ratovima koji nisu njihovi.
Treće, vojna i energetska partnerstva s Izraelom mogla bi oslabiti spremnost kiparskih Grka na kompromis u pogledu rješenja kiparskog pitanja, čime bi se podjela otoka dodatno učvrstila.
Izrael bi također vjerovatno imao jaču poziciju u saradnji s njima na istraživanju nalazišta nafte i plina, kao i na mrežama podmorskih kablova i plinovoda.
Četvrto, budući da je Izrael izoliran u većem dijelu svijeta, bliže veze s Tel Avivom nisu popularne među grčkim stanovništvom, navode medijski izvještaji. Usklađivanje vlada stoga stvara jaz između njih i njihovih birača.
Peto, izraelski analitičari otvoreno, a izraelska vlada implicitno, predstavljaju Grčku i južni Kipar pod grčkom upravom kao protutežu Turkiye. Drugim riječima, Izrael poručuje da ih koristi kao oruđe protiv Turkiye.
Ankara je toga svjesna i, ako dođe do sukoba, dvije države teško bi mogle ostati po strani.
Čini se da postoji i izraelska kampanja čiji je cilj podsticanje Grka i kiparskih Grka protiv Turkiye: izraelski mediji posljednjih mjeseci objavljuju izjave analitičara koji pozivaju Grke da brane svoje zahtjeve u Egejskom moru i da protjeraju Turke s otoka.
Takvi tekstovi očigledno imaju za cilj podstaći grčku javnost na djelovanje. Čini se da Izrael želi grčko-turski rat ili, ako do toga ne dođe, pristup grčkom i kiparskom zračnom prostoru pod grčkom upravom i bazama za napade na Turkiye, budući da su njegovi drugi pravci djelovanja uglavnom ograničeni.
Navodi se da približno 25.000 Izraelaca već živi na južnom Kipru pod grčkom upravom, dok ih još hiljade žive na grčkim otocima, navodno u privatnim zajednicama odvojenim od lokalnog stanovništva.
Ako takve enklave budu rasle, mogla bi se otvoriti pitanja paralelnih sigurnosnih aranžmana i pravne nadležnosti, što bi na kraju moglo dovesti do situacije u kojoj postoji država u državi i oslabiti suverenu vlast.
Iako Grčka i administracija kiparskih Grka imaju dugogodišnje sporove s Turkiye, usklađivanje s Izraelom umjesto vođenja direktnih pregovora nije ni realno ni mudro, jer nosi rizik povećanja tenzija s Ankarom i omogućavanja većeg izraelskog prisustva u regiji.
Grčka i kiparski Grci hitno trebaju preispitati svoj pristup, jer bi cijena njihovog najnovijeg izbora, savezništva s Izraelom protiv Turkiye, mogla biti veća nego ikada.
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
