Govor kanadskog premijera Marka Carneyja na nedavnom Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu istakao se svojom jasnoćom. Takozvani poredak zasnovan na pravilima, rekao je, „prijatna je fikcija“ i nagovijestio da je sama ideja sada na rubu izumiranja.

Ono što svijet doživljava, po njegovom mišljenju, nije tranzicija, već prekid, gdje ekonomska prisila, tarife i prijetnje zamjenjuju diplomatiju, a srednje sile riskiraju da budu potisnute u stranu ako ne djeluju zajedno.

Za zapadne prijestolnice, ovo saznanje je došlo kao šok. Dodatno ga je zaoštrio povratak Donalda Trumpa na vlast i njegova otvorena težnja da pripoji Grenland, autonomnu teritoriju saveznika NATO-a.

Po prvi put Sjedinjene Države prijete savezniku ekonomskim pritiskom i teritorijalnim zahtjevima.

Međutim, za globalni Jug nema ništa novo u ovom trenutku.

Takozvani međunarodni poredak zasnovan na pravilima oduvijek je bio fikcija. Tek je sada postao fikcija za transatlantski Zapad.

Za veći dio ostatka svijeta, bio je prevara od samog trenutka kada je proglašen.

Liberalni međunarodni poredak postojao je samo po imenu. Bila je to farsa, prevara, i to se dokazivalo svaki put kada bi SAD i njegovi imperijalistički saveznici napali neku zemlju ili organizovali državne udare i podržavali režime na globalnom jugu, bilo u Latinskoj Americi ili na Bliskom istoku.

Latinska Amerika nudi neke od najjasnijih primjera.

Od svrgavanja Jacoba Arbenza u Gvatemali 1954. godine, uz podršku CIA-e, do uništenja čileanske demokratije uklanjanjem Salvadora Allendea 1973. godine, Latinska Amerika postala je poligon za brutalnu istinu: suverenitet je bio važan samo ako je bio u skladu s interesima Washingtona.

Argentinom, Čileom, Salvadorom i Gvatemalom vladale su diktature koje su podržavale SAD, a koje su nestajale, mučile i ubijale desetine hiljada ljudi. Gdje su tada bila pravila? Gdje je bio ogorčenje?

Isti obrazac se ponavljao širom Bliskog istoka.

Invazija na Irak 2003. godine, opravdana lažima o oružju za masovno uništenje (OMU), bila je možda najočitije kršenje međunarodnog prava u modernoj historiji. Gotovo pola miliona Iračana je poginulo, a cijela zemlja je uništena.

Svijet je skrenuo pogled i krenuo dalje.

Pouke iz Gaze

Oko dvije godine svijet je gledao kako Gaza gori. Prema najnovijim podacima Vladinog medijskog ureda Gaze, najmanje 20.000 djece, što je oko dva posto ukupne dječije populacije u Gazi, ubijeno je od Izraela od oktobra 2023. godine.

Više od 1.000 njih bilo je mlađe od godinu. Gotovo polovina tih beba rođena je i ubijena tokom rata.

Patnja se ne završava brojem žrtava. Ministarstvo zdravstva Gaze navodi da je najmanje 42.011 djece ranjeno.

Komitet UN-a za prava osoba s invaliditetom izvještava da je najmanje 21.000 djece trajno invalidno.

Pa ipak, zapadni svijet ne samo da nije uspio zaustaviti ovo, već je to i omogućio. Samo Sjedinjene Američke Države su potrošile više od 21 milijardu dolara na vojnu pomoć i srodne operacije podrške Izraelu od početka rata.

Uporedite ovo s Ukrajinom. Kada je Rusija pokrenula svoju potpunu invaziju 2022. godine, tadašnji američki predsjednik Joe Biden nazvao je Vladimira Putina nasilnikom, optužio Rusiju za genocid i rekao da Moskva napada međunarodni poredak zasnovan na pravilima.

Kada je Međunarodni krivični sud 2023. godine pokrenuo postupak protiv Putina za ratne zločine, Washington je pozdravio odluku i naveo je kao dokaz da međunarodno pravo još ima snagu.

Ton se promijenio kada se pažnja suda usmjerila na vodstvo Izraela. Biden je potvrdio svoju nepokolebljivu podršku Izraelu.

Odbacio je optužbe za genocid u Gazi i signalizirao da bi Sjedinjene Države mogle sarađivati ​​s tvrdokornim republikancima u Kongresu kako bi sankcionirali sam Međunarodni krivični sud (MKS). Isti sud koji je hvaljen kao stub odgovornosti odjednom je postao problem.

Poredak zasnovan na pravilima aktivira se samo kada se transatlantski svijet osjeća ugroženim.

Povratak u budućnost

Jučer je bila Ukrajina. Danas je to Grenland.

Trumpov pokušaj da prisili Dansku da preda Grenland, potkrijepljen carinskim prijetnjama i ekonomskom prisilom, izazvao je jednu od najozbiljnijih unutrašnjih kriza NATO-a.

Decenijama je Evropa prihvatala američku hegemoniju u zamjenu za sigurnost. NATO je osigurao štit, a Washington je postavljao uslove. Taj aranžman sada izgleda mnogo manje stabilno.

Ono što je bez presedana nije američko imperijalno ponašanje. Radi se o tome da je ovo ponašanje sada usmjereno na saveznika.

Evropa se tretira na načine koje Latinska Amerika, Bliski istok i veći dio globalnog Juga odavno razumiju.

Međunarodni poredak zasnovan na pravilima nikada nije bio o pravilima. Radilo se o očuvanju sposobnosti SAD-a da jednostrano oblikuje ta pravila.

Svijetu ne treba licemjeran poredak prilagođen imperijalističkim interesima gdje je moć pravo.

Potrebno je iskreno shvatanje da svaki budući poredak mora biti zasnovan na vrijednostima poštovanja ljudskih prava i međunarodnog prava, međusobnog poštovanja suvereniteta i nemiješanja u unutrašnje stvari.

Sve dok suverenitet nezapadnih nacija i životi ljudi na globalnom Jugu ne budu jednako važni kao i oni na transatlantskom Zapadu, svaki razgovor o poretku zasnovanom na pravilima ostat će farsa.

*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.