Na suhom terenu u ruralnom području Idliba u Siriji, Lama Haj Kaddour čvrsto i iskusno drži detonator.
Ona i njen tim, u potpunosti sačinjen od žena, satima lociraju i oprezno se približavaju nagaznoj mini zakopanoj u zemlji. Na maloj udaljenosti ostatak ekipe nepomično i u tišini čeka.
Kada dođe do eksplozije, iz mjesta na kojem je mina bila zakopana podiže se dim.
Lama preko odjeće nosi zaštitni prsluk. Kao i njene kolegice, potpuno je odjevena u crno, a otkrivene su joj samo oči, u skladu s društvenim normama u Idlibu.
Četrnaest godina građanskog rata ostavilo je Siriju prepunu nagaznih mina i eksplozivnih ostataka rata (ERW). Opasnost i dalje prijeti porodicama koje se vraćaju u sela iz kojih su pobjegle, čak i nakon završetka sukoba u kojem su poginule stotine hiljada ljudi, milioni bili raseljeni, a ekonomija razorena.
Lama je jedna od 31 žene koje trenutno obavljaju operativne poslove u okviru razminiranja u Idlibu, prema podacima organizacije The HALO Trust, međunarodne nevladine organizacije koja učestvuje u operacijama razminiranja u Siriji.
One uklanjaju nagazne mine, pregledaju kontaminirana područja i podučavaju zajednice kako prepoznati opasnosti koje je za sobom ostavio građanski rat.
Lama, 33-godišnja majka troje djece, napustila je ruralno područje Hame i preselila se u Idlib 2019. godine. Najprije je radila s humanitarnim organizacijama, a potom se pridružila organizaciji The HALO Trust.
U konzervativnoj regiji poput Idliba, činjenica da je to žena može predstavljati posebnu prednost u poslovima razminiranja.
„Žena koja radi u ovoj oblasti može ući u domove i direktno razgovarati sa ženama i djecom na način na koji njene muške kolege često ne mogu. Tako može neposredno doprijeti do dijela zajednice do kojeg bi u konzervativnom okruženju inače bilo teško doći“, objasnila je za TRT World Emma Pomfret, globalna direktorica za medije organizacije The HALO Trust.
Žene su i dalje manjina u poslovima razminiranja širom svijeta.
Istraživanje provedeno 2019. godine među desetak organizacija koje se bave protuminskim djelovanjem, a koje je objavio Journal of Conventional Weapons Destruction, pokazalo je da su žene činile tek oko 20 posto zaposlenih u ovom sektoru na globalnom nivou, dok su poslovima čišćenja mina posebno dominirali muškarci.
Ipak, prema riječima Pomfret, sve više žena u Siriji se uključuje u ovu oblast.
Pad Assadovog režima krajem 2024. godine uklonio je stroga operativna ograničenja koja su ograničavala rad organizacije HALO, objašnjava ona. To je organizaciji omogućilo da proširi programe obuke i razminiranja na područja poput Dare i sjeverozapada zemlje, kao i da zapošljava ljude iz mnogo šireg kruga.
„Kada je Assadov režim pao u decembru 2024. godine, HALO je otvorio zapošljavanje i obuku za žene, kao što to činimo u svim našim programima širom svijeta“, navodi ona.
Podrška preživjelima od mina
U centrima za obuku, poput onog u Dari, žene sada čine oko 20 posto novih polaznika obuke za razminiranje – osam od 40 polaznika u jednoj od nedavnih grupa, prema riječima Pomfret. Kako HALO širi svoj tim na više od 250 zaposlenih širom zemlje, žene sve više rade kao ručne deminerke, voditeljice timova, medicinske tehničarke i edukatorice u zajednici.
Ova promjena nije rezultat samo otvaranja novih prilika. Neke od žena koje se pridružuju organizaciji HALO ostale su udovice tokom rata i sada su glavni hranitelji svojih porodica, objašnjava Pomfret.
Lamin put ka razminiranju počeo je ranije. Najprije je pomagala preživjelima od mina, a potom je 2022. godine prošla obuku za rad na terenu i sama počela uklanjati neeksplodirana ubojna sredstva.
„Nikada ne bih mogla živjeti s pomišlju da bi samo jedan pogrešan korak moje djece mogao aktivirati minu, oduzeti im život ili ih ostaviti bez nekog od udova“, rekla je Kaddour za TRT World.
Više od tri miliona raseljenih osoba vratilo se u područja teško pogođena sukobom. Mnogi su zatekli svoje kuće još uvijek čitave, ali putevi koji vode do njih i dalje su kontaminirani.
Raed al-Hassoun, direktor operacija razminiranja pri Nacionalnom centru za protuminsko djelovanje Sirije, rekao je za TRT World da su od početka 2026. do kraja augusta širom zemlje zabilježena 49 incidenata povezanih s minama, u kojima su poginule 24 osobe, dok je 61 osoba povrijeđena.
Neeksplodirano ubojno sredstvo eksplodiralo je 31. augusta u selu Faydat Ibn Muwaina, u ruralnom području Deir ez-Zora, dok su se djeca njime igrala. Četvero djece je poginulo, a jedno je povrijeđeno, izvijestila je agencija SANA.
Sirijska mreža za ljudska prava (SNHR) navodi da je od marta 2011. godine širom Sirije najmanje 3.799 civila, među kojima 1.000 djece i 377 žena, poginulo od nagaznih mina i ostataka kasetne municije. Od tog broja, 329 smrtnih slučajeva zabilježeno je od decembra 2024. godine.
Najveći broj žrtava zabilježen je u Halepu, gdje su poginule 814 osobe, zatim u Raki sa 676 i Deir ez-Zoru sa 645 žrtava. Među najteže pogođenim područjima su i Hama, Dara i Idlib.
Prema SNHR-u, Assadov režim, ruske snage i terorističke grupe postavljali su nagazne mine širom Sirije od 2011. godine, često bez označavanja i evidentiranja njihovih lokacija.
Siba Abdul Karim, 36-godišnja majka dvoje djece i voditeljica odjela za netehničko izviđanje u organizaciji The HALO Trust, kaže da poplave i obilne kiše mogu izbaciti zakopane mine i druge ostatke rata na površinu ili ih pomjeriti.
„Opasnost ne mora nužno ostati na mjestu na kojem ju je rat ostavio“, rekla je za TRT World.
„Voda iz poplava, kao što smo vidjeli krajem augusta, može promijeniti teren i sa sobom odnijeti zakopana eksplozivna sredstva, zbog čega stare mape više nisu dovoljne. Teren koji je jučer izgledao sigurno može nakon poplave ili klizišta postati nova opasnost.“
Siba i njene kolegice odlučile su se direktno suočiti s tom opasnošću.
Žene kažu da su ih godine rata učinile manje uplašenima od rizika koje nosi njihov posao.
„Svako jutro pozdravim se s djecom prije nego što krenem na teren. Svake večeri, kada ponovo pređem kućni prag, zahvalim Bogu što sam se vratila živa i zdrava“, rekla je Siba za TRT World.
Prisjeća se situacije kada je umirila dječaka koji je pronašao eksplozivno sredstvo. Najprije ga je smirila, a zatim mu objasnila kakvu opasnost predstavlja ono što je pronašao.
Na terenu radi i 26-godišnja Mariam al-Asaad, supruga i majka osmogodišnje djevojčice.
Gotovo četiri godine Mariam je kao volonterka sarađivala sa Sirijskom civilnom odbranom, poznatom i kao Bijeli šljemovi, provodeći netehnička izviđanja, educirajući stanovništvo o opasnostima i pomažući u mapiranju kontaminiranih područja. Godine 2022. prošla je specijaliziranu obuku za prepoznavanje i klasifikaciju ubojitih sredstava, čime je postala jedna od prvih žena koje su se pridružile sirijskim timovima za uklanjanje eksplozivnih ostataka rata.
Svako jutro Mariam poljubi kćerku prije odlaska na teren. Kada se vrati kući, suočava se s izazovom usklađivanja opasnog posla i majčinstva.
„Stalno brinem o tome kako da uskladim brigu o kćerki s ovim poslom“, rekla je za TRT World.
Za Mariam ovaj posao ima i duboko ličnu dimenziju. Njen otac imao je zemljište istočno od Idliba koje je bilo kontaminirano nagaznim minama, a porodica toga nije bila svjesna.
Godine 2017, kada su borbe u okolini Idliba oslabile, vratio se kako bi se brinuo o porodičnom masliniku. Sa sobom je poveo Mariaminog mlađeg brata, koji je tada imao devet godina.
„Mina je eksplodirala kada je moj brat bacio kamen na zemlju. Raznijela mu je lijevo stopalo“, prisjeća se ona.
Ne znajući koliko bi još mina moglo biti zakopano na tom području, porodica je napustila zemljište.
„Otac je posljednje godine života proveo gledajući kako korov zarasta stabla i kako malobrojni plodovi koji su još padali truhnu na zemlji“, kaže ona. „Na kraju smo svake sezone kupovali maslinovo ulje, iako smo imali maslinik koji nam je ranije omogućavao da proizvodimo vlastito ulje.“
Mariam smatra da je bol zbog gubitka pristupa tom zemljištu ozbiljno utjecala na zdravlje njenog oca.
Nada u povratak zemlji
U mjestu Dadikh, u ruralnom području Idliba, 62-godišnji Abu Muhammad al-Ali posjeduje zemljište koje je nekada bilo jedini izvor prihoda njegove porodice. Rat ga je pretvorio u mjesto na koje više ne može kročiti.
Na njemu je uzgajao masline i voćke i od prinosa izdržavao porodicu, sve dok mine i drugi ostaci rata nisu kontaminirali zemljište.
„U početku smo ovdje dolazili u zoru, orali, sijali i brinuli o stablima“, rekao je Abu Muhammad za TRT World.
„Danas se bojim napraviti ijedan korak na vlastitom zemljištu. Stabla koja smo s toliko truda uzgajali uginula su jer više ne možemo doći do njih kako bismo ih zalijevali i njegovali.“
Prema riječima Abu Muhammada, na njegovom zemljištu tokom rata vodile su se borbe i izvođeni su zračni napadi.
Snage Assadovog režima, uz podršku ruskih zračnih snaga, pokušavale su napredovati prema rubovima sela, ali nisu uspjele preuzeti područje od lokalnih snaga.
Njegovo zemljište nalazilo se na samoj liniji fronta.
Mjeseci borbi ostavili su teren teško kontaminiranim minama i drugim ostacima rata, zbog čega je ostao nedostupan čak i nakon završetka sukoba.
„Strah je dio svakodnevnog života moje porodice i svih stanovnika sela“, kaže on.
Prisjeća se incidenta iz 2025. godine, kada je mina eksplodirala na njegovom zemljištu dok je u blizini bilo dijete.
Od tada ga proganja pomisao da bi zemljište koje je nekada prehranjivalo njegovu porodicu moglo usmrtiti dijete.
„Poljoprivrednici iz Dadikha nalaze se pred izborom između napuštanja zemlje i gubitka izvora prihoda ili povratka na nju, uz mogućnost da im sljedeći korak bude posljednji“, kaže on.
„Najteže je kada pogledam svoje zemljište i još ga vidim onakvim kakvo je nekada bilo. Vidim stabla i prisjećam se godišnjih doba koja smo čekali. Ali danas mu se ne mogu približiti.“
„Samo želimo da uklone mine i da znamo da je zemljište sigurno prije nego što tamo pošaljemo svoju djecu ili se sami vratimo kako bismo ga obrađivali“, dodaje.
Paralelno s operacijama razminiranja, UNICEF i njegovi partneri uče djecu i porodice kako prepoznati opasnosti povezane s minama prije nego što timovi za razminiranje stignu do kontaminiranih područja.
Fouad Mansour, voditelj projekata UNICEF-a, rekao je za TRT World da su UNICEF i njegovi partneri tokom 2025. godine obuhvatili oko 850.000 djece, roditelja i staratelja programima edukacije o opasnostima od mina, a obučeno je i oko 400 stručnjaka.
„Koristimo slike, priče, igre i vizuelne materijale kako bismo zastrašujuću činjenicu pretvorili u ponašanje koje dijete može zapamtiti: ne dirati nepoznati predmet, udaljiti se od njega i obavijestiti odraslu osobu ili nadležni organ“, navodi on.
Mansour kaže da UNICEF sarađuje s 38 partnera na poslovima razminiranja, pomoći žrtvama, edukacije o rizicima i zagovaranja.
Organizacija je također podržala razvoj nacionalnog okvira za edukaciju o opasnostima od mina, koji je u koordinaciji sa sirijskim Ministarstvom obrazovanja uključen u školski nastavni plan i program.
Nacionalni napori za uređenje sistema
Na državnom nivou, Nacionalni centar za protuminsko djelovanje Sirije koordinira rad međunarodnih i lokalnih organizacija.
„Trenutno izrađujemo nacionalne standarde kojima će biti uređen rad organizacija u ovoj oblasti“, objašnjava Raed al-Hassoun.
„Također uspostavljamo nacionalni sistem upravljanja informacijama za prikupljanje podataka koji će biti osnova za izradu plana za suočavanje s rizicima od nagaznih mina i eksplozivnih ostataka rata, u skladu s nacionalnim prioritetima.“
Među prioritetima centra je provođenje nacionalnog netehničkog izviđanja kako bi se utvrdili lokacija, vrsta i obim kontaminacije, u okolnostima u kojima su, prema Raedovim riječima, raspoloživi kapaciteti ograničeni u odnosu na razmjere problema.
„Naši vlastiti podaci i dalje su nepotpuni“, kaže on, dodajući da je cilj trenutno provedenog nacionalnog izviđanja upravo da se taj nedostatak otkloni.
U operacijama razminiranja učestvuju i inženjerijske jedinice Ministarstva odbrane te specijalizirane jedinice Ministarstva za upravljanje vanrednim situacijama i katastrofama, objašnjava on.
„Obnova teško oštećene infrastrukture Sirije prije svega zavisi od rješavanja problema mina“, kaže Raed, navodeći područje Jobara u Damasku kao primjer.
Na zahtjev guvernorata Damask, centar je uspostavio operativni centar koji je okupio The HALO Trust, Međunarodni komitet Crvenog križa, timove Ministarstva za upravljanje vanrednim situacijama i katastrofama te timove Crvenog polumjeseca za netehničko izviđanje.
Zajedničkim naporima očistili su glavne i sporedne puteve u Jobaru, čime je omogućeno pokretanje radova na obnovi.
