Obrazovanje se u modernim društvima smatra jednim od najvažnijih instrumenata društvene mobilnosti. U idealnom slučaju, o budućnosti djeteta ne bi trebalo da odlučuju prihodi porodice, zanimanje roditelja ili okruženje u kojem je rođeno, već njegove vlastite sposobnosti, interesi i trud. Jedno od osnovnih obećanja javnog obrazovanja stoga nije samo prenošenje znanja već i nastojanje da se što više smanje nejednakosti u početnim uvjetima s kojima djeca započinju obrazovanje.
Međutim, ako obrazovni sistem ne smanjuje te nejednakosti, već ih reprodukuje, dovodi se u pitanje i obećanje jednakih prilika. Ekonomske mogućnosti porodice mogu presudno utjecati na pristup ranom obrazovanju, školski uspjeh, izbor vrste škole i vjerovatnoću nastavka školovanja na fakultetu. Obrazovanje se tako nalazi na svojevrsnoj prekretnici: može biti pokretač društvene mobilnosti, ali istovremeno može doprinijeti prenošenju društvenih razlika s jedne generacije na drugu.
Ova je debata posebno izražena u zemljama sa snažnim javnim institucijama i razvijenim obrazovnim sistemom. Njemačka je upečatljiv primjer. Zemlja se, zahvaljujući besplatnom javnom obrazovanju, široko razvijenom sistemu stručnog obrazovanja i kvalitetnim visokoškolskim ustanovama, smatra jednom od vodećih obrazovnih zemalja svijeta. Ipak, obrazovni uspjeh u Njemačkoj više zavisi od ekonomskih i društvenih uvjeta porodice nego od sposobnosti i truda učenika. Njemačka se s tim problemom već dugo ne uspijeva izboriti.
Nacionalni izvještaj o obrazovanju „Obrazovanje u Njemačkoj 2026“, objavljen 15. juna, potvrđuje ove nalaze. Izvještaj, koji se izrađuje svake dvije godine, objavljen je ove godine jedanaesti put i obuhvata cjelokupan obrazovni sistem, od vrtića do fakulteta. Prema izvještaju, osnovne kompetencije iz čitanja, matematike i prirodnih nauka u cjelini su u padu. Istovremeno, obrazovni uspjeh i dalje u velikoj mjeri određuju nivo obrazovanja, zanimanje i prihodi roditelja. Njemačka se stoga ne suočava samo s problemom pada kvaliteta obrazovanja već i s činjenicom da taj pad nije podjednako izražen u svim društvenim grupama.
Nejednakost počinje prije polaska u školu
Kada se govori o jednakim prilikama u obrazovanju, pažnja se često usmjerava na škole, nastavnike i školski uspjeh djece. Međutim, početak obrazovnog puta djeteta ne određuje se tek prvog dana škole. Jezičko okruženje kod kuće, pristup ranom obrazovanju, ekonomske mogućnosti porodice i znanje roditelja o obrazovnom sistemu stvaraju značajne razlike još prije polaska u školu. Zato za procjenu pravednosti obrazovnog sistema nije dovoljno posmatrati samo školski uspjeh. Važno je i u kakvim uslovima djeca ulaze kroz školska vrata.
Jedan od najvažnijih nalaza izvještaja „Obrazovanje u Njemačkoj 2026“ jeste da razlike u obrazovanju ne nastaju tek nakon polaska u školu, već mnogo ranije. Među djecom mlađom od tri godine čiji roditelji imaju nizak nivo obrazovanja, samo 20 posto pohađa vrtić ili drugi oblik dnevne brige o djeci. Kod djece čiji roditelji imaju srednji nivo obrazovanja taj udio iznosi 32 posto, a kod onih čiji roditelji imaju visok nivo obrazovanja 39 posto. Poznato je da upravo rano obrazovanje može posebno značajno doprinijeti jezičkom i kognitivnom razvoju djece iz socijalno ugroženih porodica.
Nejednakost postaje mjerljiva već pri polasku u školu. Oko 20 posto razlika u jezičkim sposobnostima djece koja kreću u školu u Njemačkoj može se objasniti nivoom obrazovanja roditelja i prihodima domaćinstva. Prema izvještaju, taj udio veći je nego u SAD-u, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Nizozemskoj i Japanu. Još važnije, razlike koje postoje na početku školovanja tokom daljnjeg školovanja uglavnom se ne smanjuju značajno.
Društveno porijeklo ne utiče samo na sposobnosti učenika već i na odluke koje se o njima donose unutar obrazovnog sistema. Djeca iz socioekonomski ugroženih porodica, uprkos jednakom školskom uspjehu, rjeđe dobijaju preporuku za gimnaziju. Odluka o upisu u tu vrstu škole, koja otvara put prema fakultetu, jedna je od najvažnijih prekretnica u obrazovanju u Njemačkoj. Ekonomski resursi, poznavanje obrazovnog sistema i očekivanja roditelja tako mogu posredno uticati na to hoće li dijete kasnije studirati.
Sličnu sliku daje i UNICEF-ova studija iz 2026. godine. U Njemačkoj samo 60 posto petnaestogodišnjaka dostiže osnovne nivoe znanja iz čitanja i matematike. Kod djece iz socioekonomski privilegovanih porodica taj udio iznosi 90 posto, dok je među djecom iz ugroženih porodica svega 46 posto. Ova razlika pokazuje da obrazovna nejednakost nije isključivo njemački problem, ali da je u Njemačkoj posebno izražena.
Problem dodatno pogoršava nedostatak kadra. Udio nastavnika bez priznate nastavničke kvalifikacije u posljednjih je deset godina porastao s oko šest na 12 posto. U istom periodu povećan je i udio mladih koji napuštaju školu bez završene kvalifikacije, na osam posto. Budući da nedostatak nastavnika ne pogađa sve škole podjednako, on posebno u socijalno ugroženim područjima može dodatno produbiti razlike u kvalitetu obrazovanja.
Mogu li škole smanjiti nejednakost?
Ovi nalazi ne znače da je obrazovni put djeteta u Njemačkoj u potpunosti određen već pri rođenju. Primjer škole Kettelerschule u Bonnu pokazuje da škole odgovarajućim metodama i uz dovoljno resursa mogu barem djelimično ublažiti društvene nejednakosti.
Gotovo svi učenici ove škole, koja se nalazi u socijalno ugroženom dijelu grada, imaju migrantsko porijeklo. Otprilike trećini djece potrebna je posebna pedagoška podrška. Ipak, škola je posljednjih godina na standardiziranim testovima u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji ostvarivala rezultate iznad pokrajinskog prosjeka. Udio djece koja dobijaju preporuku za gimnaziju porastao je s 0,5 posto 2007. godine na oko 30 posto.
Pristup škole ne svodi se samo na dodatnu nastavu. Djeca različitih uzrasta uče zajedno u takozvanim „porodicama za učenje“. Nastavnici, stručnjaci za posebnu pedagogiju, socijalni pedagozi i drugi stručnjaci blisko sarađuju. Čitanje i jezička podrška u središtu su rada od prvog razreda, a škola sarađuje s obližnjim vrtićima još prije polaska djece u školu. Činjenica da je Kettelerschule 2019. godine dobila Njemačku školsku nagradu pokazuje da se ovaj model ne smatra samo lokalnim uspjehom.
Ovaj primjer pokazuje da migrantsko porijeklo ili nizak prihod porodice sami po sebi ne znače neuspjeh. Od presudne je važnosti imaju li škole dovoljno zaposlenih, vremena i institucionalne fleksibilnosti da odgovore na različite početne uslove. Međutim, pojedinačne uspješne škole ne mogu same ukloniti strukturne razlike u cijeloj zemlji.
Kako postići jednake prilike?
Ne može se reći da se problem u Njemačkoj zanemaruje na političkom nivou. Prema Nacionalnom izvještaju o obrazovanju, savezne pokrajine su između 2024. i 2026. godine provele ukupno 347 programa i mjera za smanjenje obrazovne nejednakosti, dok je savezna vlada provela još 13. One obuhvataju ranu jezičku podršku i cjelodnevno obrazovanje, podršku nastavnicima, kao i programe stručnog obrazovanja i prelaska na fakultet.
Njemački obrazovni sistem ne može se u cjelini smatrati neuspješnim. Zemlja ima snažne institucionalne kapacitete: može redovno pratiti problem kroz izvještaje, finansirati opsežne programe i razvijati uspješne modele škola. Međutim, dostupni nalazi pokazuju da jednake prilike još nisu ugrađene u cijeli obrazovni sistem. Ključni izazov jeste uspješne pilot-projekte pretvoriti u trajne državne politike i spriječiti da prihodi i nivo obrazovanja porodice ili mjesto stanovanja određuju budućnost djeteta.
Jednake prilike u obrazovanju u konačnici znače više od toga da se svoj djeci otvore ista školska vrata. Ključno je u kojoj se mjeri mogu nadoknaditi razlike koje su nastale prije toga. Djeca ne počinju život pod istim ekonomskim, društvenim i kulturnim uslovima. Pravi izazov za obrazovne sisteme stoga nije ignorisati te razlike i svima ponuditi isto, već spriječiti da početni uslovi postanu odrednica budućnosti djeteta.
Možda zato ključno pitanje nije počinje li nejednakost u školi, već u kojoj mjeri škola može promijeniti nejednakosti koje su nastale prije nje.
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
