Počelo je, kao što to često biva u izraelskoj politici, jednim videom. Ove sedmice ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir objavio je snimak iz luke Ashdod, gdje je prisilio aktivisticu iz Gaze, vezanih ruku, da spusti glavu nakon što je uzviknula “Slobodna, slobodna Palestina”, vičući joj na hebrejskom u lice: “Začepi!”

Snimak je izazvao talas javnog zgražanja među izraelskim zvaničnicima. Ambasador Izraela u Washingtonu Yechiel Leiter stao je uz premijera Benjamina Netanyahua i ministra vanjskih poslova Gideona Sa’ara, izjavivši da Ben-Gvirovo “neodgovorno samopromovisanje ne predstavlja politiku vlade”.

Ali takvo “samopromovisanje” uvijek je bilo odlika cionista kada je riječ o Palestincima. Kod Netanyahua i kod svih ostalih u njegovoj hipernacionalističkoj vladi.

Netanyahu je pred Vrhovnim sudom pravde izjavio da se otvoreno protivi svakoj peticiji za uklanjanje Ben-Gvira, nazvavši takve pokušaje “neustavnim pokušajem uklanjanja ministra”.

Njih dvojica su nerazdvojni, a međunarodni pravni sistem ih sada tretira u skladu s tim.

Ove sedmice, tužilaštvo Međunarodnog krivičnog suda u Hagu, kako se tvrdi, podnijelo je tajne zahtjeve za naloge protiv Ben-Gvira, kao i ministra finansija Bezalela Smotricha.

Za Smotricha se tereti za “prisilni transfer stanovništva”, “premještanje izraelskog stanovništva na okupiranu teritoriju”, kao i za “progon” i “aparthejd”.

Za Ben-Gvira je održano posebno ročište na kojem se razmatrala mogućnost zahtjeva za nalog, a postupak je, kako se navodi, u ranijoj fazi. Ako budu potvrđeni, to bi bili prvi nalozi koje je međunarodni sud ikada izdao za zločin aparthejda.

TRT World je kontaktirao ured za komunikacije Međunarodnog krivičnog suda (MKS) za komentar. Odgovor je bio značajan upravo zbog onoga što nije rečeno.

Tužilaštvo MKS-a nije negiralo da je postupak u toku, ali se pozvalo na sudske propise koji zahtijevaju da zahtjevi za naloge za hapšenje ostanu povjerljivi osim ako sudije ne odobre njihovo objavljivanje.

“Prema izmijenjenim propisima Suda, zahtjevi za naloge za hapšenje ili pozive na pojavljivanje, u skladu s članom 58 Rimskog statuta, klasificiraju se kao tajni ili pod pečatom, osim ako sudije MKS-a ne odobre drugačije”, navodi Tužilaštvo za TRT World.

Drugim riječima, sud nije ni potvrdio ni demantovao izvještaje. Ali pažljiv, pravnički odgovor ostavio je otvorenu mogućnost da je proces već pokrenut, te da bi se Smotrich i Ben-Gvir uskoro mogli naći u istoj poziciji kao čovjek kojem su odano služili.

U novembru 2024. Pretpretresno vijeće I MKS-a jednoglasno je izdalo naloge za premijera Benjamina Netanyahua i tadašnjeg ministra odbrane Yoava Gallanta zbog zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjenih od najmanje 8. oktobra 2023, uključujući izgladnjivanje kao metodu ratovanja, ubistva i progon.

Reakcija obojice bila je karakteristično prkosna. Smotrich je postupak nazvao “objavom rata” i najavio da će potpisati naredbu o evakuaciji beduinskog sela Khan al-Ahmar, odgovarajući na međunarodni proces odgovornosti još jednim činom oduzimanja zemlje.

Ben-Gvir je, u međuvremenu, bio zauzet objavljivanjem svog snimka iz Ashdoda na internetu.

Ko su ti ljudi?

Smotrich i Ben-Gvir nisu slučajno došli do ovog trenutka. Oni su ideološki ilegalni doseljenici koji su djelovali kao Netanyahuove udarne snage, dobivši ministarsku moć upravo zato što njihov ekstremizam služi ciljevima koalicije.

Obojica žive u okupiranim naseljima na Zapadnoj obali koja se smatraju ilegalnim prema međunarodnom pravu, a obojica su zagovarali aneksiju teritorije i genocid u Gazi.

Od juna 2024. Velika Britanija, Kanada, Australija, Novi Zeland i Norveška zajednički su uveli sankcije protiv njih dvojice, zamrzavajući im imovinu i zabranjujući ulazak u te zemlje, navodeći njihovo zagovaranje istrebljenja i etničkog čišćenja Palestinaca.

Smotrichova moć proizlazi iz njegove kontrole nad izraelskom Civilnom administracijom na okupiranoj Zapadnoj obali, tijelom koje odobrava širenje ilegalnih naselja, naredbe o rušenju i gušenje palestinskih zajednica.

Njegova cionistička retorika pratila je njegovu politiku. U martu 2023, na privatnom događaju u Parizu, Smotrich je izjavio: „Ne postoji palestinski narod. Ne postoji palestinska historija. Ne postoji palestinski jezik.“

Izjava je uslijedila nekoliko sedmica nakon što je pozvao da se palestinski grad Huwara „zbriše“ nakon napada doseljenika, komentari koje je čak i američki State Department osudio kao „neodgovorne, odvratne i gnusne“, ocijenivši ih podsticanjem na nasilje.

Kada se mreža MKS-a počela zatvarati oko njega ove sedmice, Smotrich je odgovorio novom naredbom o protjerivanju – obrascem koji ga u potpunosti definira.

Ekstremizam Ben-Gvira ide još dublje, ukorijenjen u biografiji koja bi ga u svakoj drugoj demokratiji diskvalificirala iz javnog života.

Tokom Prve intifade pridružio se ekstremističkom pokretu Kach i otvoreno se divio Baruchu Goldsteinu, teroristi iza masakra u džamiji u Hebronu 1994. u kojem je ubijeno 29 palestinskih vjernika, držeći Goldsteinovu sliku na zidu svog doma sve do 2020.

Njegovi ekstremistički stavovi bili su toliko izraženi da je bio oslobođen obaveznog vojnog roka u Izraelu.

Od tada je sakupio najmanje osam krivičnih presuda, uključujući podršku terorističkoj organizaciji i rasizam prema Palestincima.

Tokom genocida u Gazi bio je među najglasnijim protivnicima dopuštanja humanitarne pomoći u opkoljenu teritoriju.

Nedavno je otvoreno slavio u Knessetu nakon što su poslanici usvojili zakon o smrtnoj kazni za Palestince osuđene za ubistvo Izraelaca – zakon koji je lično zagovarao.

Ovo je sada dosije pred MKS-om: dosljedna, dokumentovana ideologija oduzimanja zemlje, podržana državnom moći i zaštićena Netanyahuom na svakom koraku.

Kampanja pritiska

Međunarodni krivični sud suočio se s dugotrajnom kampanjom zastrašivanja od onih koji nastoje da ga oslabe.

Administracija Donalda Trumpa uvela je sankcije protiv devet sudija i tužilaca MKS-a i zaprijetila da će cijeli sud staviti na crnu listu ukoliko ne odustane od optužbi protiv izraelskih lidera.

Sankcije su dovele do toga da osoblje suda ne može koristiti kreditne kartice niti pristupiti bankarskim uslugama, u namjernom pokušaju da im se svakodnevni život učini nepodnošljivim.

Amazon, velike banke i tehnološke kompanije također su prekinule saradnju s funkcionerima suda.

Sud je, uprkos svemu, nastavio s radom. Ako budu odobreni, nedavni zahtjevi za naloge u ovakvom okruženju maksimalnog političkog pritiska predstavljali bi jasnu poruku.