26. septembra njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul sastao se s ruskim kolegom Sergejem Lavrovom na marginama Generalne skupštine UN-a. Bio je to prvi direktni kontakt ministara dvije zemlje od 2022. godine.

Glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova Rusije Marija Zaharova izjavila je da su razgovori ministara održani na zahtjev njemačke strane i trajali oko 20 minuta.

Wadephul je sastanak opisao kao „napet i sadržajan“, dok je Lavrov istakao da nije čuo „ništa novo u odnosu na ono što Berlin svakodnevno javno govori“.

„Iskreno sam mu rekao: mislio sam da imate nešto zanimljivo, nešto neobično, a ovako ste mogli samo nazvati i reći: pročitajte moj govor“, pojasnio je ruski diplomata.

Kasnije je njemački ministar vanjskih poslova objasnio da je održao sastanak jer Njemačka ne želi da „Evropljani u potpunosti prepuste Amerikancima mogućnost vođenja dijaloga s Rusijom“.

Diplomata je dodao da se razgovor nije odnosio na budućnost Ukrajine, jer se time bave „sami Ukrajinci“.

„Između stavova naših vlada zaista postoje suštinske razlike, o kojima također treba razgovarati. Tokom Hladnog rata razmjena mišljenja i kontakti između strana uvijek su se nastavili. Smatrao sam da je upravo sada ispravno pokušati pronaći prvu priliku za takav dijalog“, zaključio je Wadephul.

Kako piše AFP, njemački ministar pozvao je Moskvu da „odustane od opasnog puta eskalacije prema Njemačkoj, Evropi i NATO-u“. Wadephul se osvrnuo i na nedavne incidente u Leipzigu i Hannoveru, kada su bespilotne letjelice uočene u blizini aerodroma.

Uprkos tome što je sastanak bio prvi kontakt ministara vanjskih poslova Njemačke i Rusije od početka rata u Ukrajini, nije doveo, niti će vjerovatno dovesti, do bilo kakvog napretka u odnosima, konstatuje Deutschlandfunk. Berlin nije odustao od svoje politike prema Moskvi.

Moskva, s druge strane, također nije pokazala promjenu stava. Obraćajući se Generalnoj skupštini UN-a, Sergej Lavrov je ponovio da Kremlj namjerava ostvariti sve vojne ciljeve Rusije u Ukrajini „bez obzira na okolnosti“.

Osim toga, ministar je optužio Evropu da „čini sve što može“ kako bi sabotirala mirovne pregovore između Rusije i Ukrajine, „za koje je zainteresovana administracija Trumpa“.

Jesu li na Berlin mogli utjecati krajnje desničari?

Sastanak dvojice ministara održan je uoči nedavne pobjede krajnje desničarske stranke Alternativa za Njemačku (AfD) u dvije istočnonjemačke savezne pokrajine – Saskoj-Anhaltu i Mecklenburg-Zapadnoj Pomeraniji. Program AfD-a sadrži i nekoliko tačaka povezanih s Moskvom: obnovu ekonomskih veza s Rusijom, ukidanje sankcija i ponovno uvođenje nastave ruskog jezika u školama.

Međutim, kako je za TRT Russian pojasnio viši istraživač Finskog instituta za međunarodne odnose (FIIA) Niklas Helwig, ne treba očekivati promjenu stava Njemačke prema Rusiji samo zbog jačanja AfD-a.

„Budući da se sankcije donose na nivou EU, a njemačka savezna vlada zajedno s evropskim partnerima podržava aktuelnu politiku sankcija prema Rusiji, čak ni vlada AfD-a u Saskoj-Anhaltu ne bi mogla promijeniti postojeća trgovinska ograničenja“, pojasnio je stručnjak.

Prema njegovim riječima, naredni koraci krajnje desničarske stranke mogli bi biti širi – „Alternativa“ bi mogla zahtijevati poboljšanje odnosa s Moskvom ne samo s govornice Bundestaga već i na nivou Evropskog parlamenta.

Tri zemlje traže ukidanje sankcija oligarsima?

Pet dana prije sastanka Wadephula i Lavrova, EU je dvojicu poznatih ruskih biznismena – Ališera Usmanova i Mihaila Fridmana – uklonila sa svoje liste sankcionisanih osoba.

EU je uveo sankcije Usmanovu prvih dana ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine, navodeći njegove „bliske veze“ s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i interese u „ključnim sektorima“ ruske ekonomije. Sam milijarder je sve vrijeme negirao optužbe i osporavao sankcije pred Evropskim sudom.

Mjere su uključivale zabranu putovanja i finansijskih transakcija, kao i zamrzavanje imovine na teritoriji Evropske unije.

Ukidanje ograničenja Usmanovu nije omogućila sudska odluka, već stav Francuske. Pariz je u septembru ove godine zatražio njegovo brisanje sa liste sankcionisanih, pozivajući se na „nacionalnu sigurnost“.

Nakon Pariza, isto su za Fridmana, koji ima izraelsko državljanstvo, zatražile Slovačka i Luksemburg. Luksemburg je imao i vlastiti interes: spor s Fridmanom vrijedan 16 milijardi dolara.

Biznismen je podnio arbitražni zahtjev protiv Luksemburga zbog imovine zamrznute u okviru sankcija EU. Kako piše Politico, u Luksemburgu su strahovali da bi izuzimanje Usmanova, uz zadržavanje sankcija protiv Fridmana, moglo oslabiti njihovu pravnu poziciju u sporu.

Zanimljivo je da je Fridman 2024. godine već dobio spor pred Općim sudom EU. Tada je sud presudio da Vijeće EU nije dovoljno obrazložilo razloge za uvođenje sankcija protiv Fridmana, kao i Petra Avena iz „Alfa grupe“. Sud je poništio odluke donesene protiv dvojice za period od 2022. do 2023. godine.

Sud je posebno naglasio da ta odluka ne poništava naknadne pojedinačne odluke o produženju sankcija. Zbog toga je Vijeće EU svakih šest mjeseci nastavljalo uvrštavati Fridmana na listu sankcionisanih osoba, na osnovu ažuriranih ili ponovo formulisanih razloga. Milijarder je ostao pod sankcijama, a njegova imovina u Belgiji i Luksemburgu ostala je zamrznuta.

Zašto su sankcije ukinute?

Liste sankcionisanih osoba funkcionišu tako da zemlje EU moraju produžavati sankcije svakih šest mjeseci. Za to je potrebno jednoglasno odobrenje svih 27 zemalja.

Spor zbog dvojice biznismena mogao je ugroziti cijeli režim sankcija. Kako navodi Reuters, pregovori su trajali dvije sedmice i zamalo doveli do urušavanja cijelog sistema ograničenja koji je Brisel gradio posljednje četiri godine.

Glavni problem bio je stav Latvije – vlasti te zemlje smatrale su dogovor rizičnim i blokirale su odluku sve do posljednjeg trenutka.

Na kraju su zemlje do 22. septembra postigle kompromis: Usmanov i Fridman uklonjeni su sa liste sankcionisanih osoba, dok ostale mjere protiv 2.600 organizacija i fizičkih osoba iz Rusije ostaju na snazi. Naredna revizija sankcija neće biti za šest mjeseci, kako je to bilo od 2022. godine, već za tri godine.

Riga je tokom glasanja bila suzdržana.

Kao rezultat toga, Evropska unija ukinula je zabranu ulaska i odmrznula imovinu dvojice milijardera. Prema riječima izvora Bloomberga, odluka Evropske unije bila je neočekivana za Fridmana, jer je „praktično izgubio nadu“ da će sankcije biti ukinute. Sam biznismen nije zvanično komentarisao odluku.

Ministarstvo vanjskih poslova Ukrajine osudilo je odluku EU, nazvavši je „sramotnom i neopravdanom“.

U Kremlju su, s druge strane, zatražili ukidanje sankcija svim ruskim biznismenima i građanima.

„Znate da ove sankcije smatramo nezakonitim. Smatramo da bi sankcije trebalo ukinuti i Usmanovu i Fridmanu, kao i svim ruskim biznismenima, kao i svim ruskim građanima“, izjavio je portparol ruskog predsjednika Dmitrij Peskov.

Kakvu poruku ovo šalje Moskvi?

Od 2022. godine mnogi ruski milijarderi, uključujući Romana Abramoviča i Olega Deripasku, pokušavali su osporiti uvrštavanje na liste sankcionisanih osoba pred Vijećem EU ili sudovima – i iz godine u godinu dobijali odbijenice. Abramovič je tri puta izgubio spor, posljednji put 9. septembra – dvije sedmice prije odluke o Fridmanu i Usmanovu.

U tom kontekstu, brisanje s liste sankcionisanih predstavlja rijedak izuzetak: put kroz pravni sistem Evropske unije za ruske milijardere gotovo je uvijek završavao neuspjehom.

Međutim, ovdje nema zaokreta Evrope ka ublažavanju sankcija, ističe Niklas Helwig. Prema njegovim riječima, „evropsko jedinstvo po pitanju ograničenja nije poljuljano“.

Uklanjanjem dvojice biznismena sa liste, EU je zadržao na snazi sva ostala ograničenja i prvi put produžio personalne sankcije na 36 mjeseci, umjesto dosadašnjeg šestomjesečnog perioda. Brisel je zbog dvojice biznismena učinio cijeli sistem sankcija stabilnijim, navodi Reuters.

Osim toga, evropske zemlje mogu uvesti personalne sankcije Usmanovu i Fridmanu na nacionalnom nivou. Litvanski ministar vanjskih poslova Kęstutis Budrys 24. septembra zatražio je od ministra unutrašnjih poslova Martinasa Katelinasa da obojici biznismena zabrani ulazak u zemlju na pet godina.

U poslovnim krugovima u Rusiji slučaj Fridmana i Usmanova doživljen je kao pobjeda, izvještava Bloomberg. Prema podacima agencije, ruski biznismeni koji su također obuhvaćeni sankcijama žele ponoviti uspjeh Usmanova i Fridmana. Najmanje dvojica biznismena namjeravaju detaljno analizirati oba slučaja.

SAD pooštrava sankcije?

Dok su u Briselu tražili kompromis, u Washingtonu se odvijao suprotan proces. Predstavnički dom Kongresa SAD-a 17. septembra usvojio je prijedlog zakona o „paklenim sankcijama“ protiv Rusije. Godinama ga je zagovarao pokojni senator Lindsey Graham.

Predsjednik SAD-a Donald Trump potpisao je prijedlog zakona 18. septembra.

Zakon predviđa obavezne sankcije protiv cjelokupnog ruskog rukovodstva i energetskog sektora, nova ograničenja protiv odbrambene industrije i „flote u sjeni“. Osim toga, SAD može uvesti carine od 100 posto na uvoz iz najvećih kupaca ruskih energenata, uključujući Kinu i Indiju.

Riječ je o najvećem i najznačajnijem zakonu povezanom s Ukrajinom koji je Kongres usvojio nakon Trumpovog povratka u Bijelu kuću, navodi Reuters.

Istovremeno, široke ovlasti predsjednika za uvođenje carina izazvale su neuobičajenu podjelu među demokratama. Iako većina njih podržava Ukrajinu, najljevlje krilo stranke strahuje da bi daljnje proširenje ovlasti Donalda Trumpa u oblasti trgovinske politike moglo pogoditi same Amerikance.

Zanimljiv je i trenutak donošenja zakona. Predstavnički dom usvojio je najveći paket sankcija protiv Rusije svega dvije sedmice nakon posjete američkih izaslanika Stevea Witkoffa i Jareda Kushnera Moskvi i Kijevu.

Kako je za TRT Russian rekao šef odjela za vanjsku politiku Centra za nove euroazijske strategije (NESC) John Lough, Trumpovi izaslanici su tokom posjete Kremlju prenijeli poruku da su SAD spremne primijeniti „ekonomski bič“ ako stav Rusije ne bude odgovarao Washingtonu.

Osim toga, novi paket sankcija ne znači da će SAD nužno uvesti sve te mjere – zakon Trumpu samo daje ovlasti da to učini.

„Witkoff i Kushner jasno su stavili do znanja da bi mogućnosti za poslovanje trebale biti poticaj objema stranama da okončaju rat“, pojasnio je stručnjak.

Prema njegovim riječima, novi prijedlog za prekid vatre između Ukrajine i Rusije vjerovatno će „biti zasnovan na teritorijalnim ustupcima Ukrajine u zamjenu za sigurnosne garancije“.