Libija, energetski bogata sjevernoafrička zemlja s najvećim rezervama nafte u Africi, 2014. godine zapala je u krvavi građanski rat između rivalskih frakcija na zapadu i istoku, tri godine nakon nasilnog svrgavanja i ubistva dugogodišnjeg lidera Muammara Gaddafija.

Uprkos povremenim sukobima između rivalskih snaga, međunarodno priznata vlada u Tripoliju uglavnom je zadržala legitimitet, sklapajući značajne sporazume sa zemljama poput Turkiye.

Međutim, posljednjih godina politički dijalog između rivalskih administracija dobio je na zamahu, pri čemu Turkiye promovira politiku „Jedna Libija“ i podržava približavanje dvije strane s ciljem ujedinjenja podijeljene zemlje pod jednom centralnom vladom.

U aprilu su rivalske frakcije na istoku i zapadu postigle dogovor o centraliziranom državnom budžetu za raspodjelu značajnih prihoda zemlje od nafte, što predstavlja korak ka ponovnom ujedinjenju.

U augustu je turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan posjetio Libiju, gdje je održao razgovore ne samo u Tripoliju, sjedištu međunarodno priznate vlade na zapadu, već i u Bengaziju, uporištu istočne administracije koju predvodi Khalifa Haftar, glavni komandant Libijske nacionalne armije.

„Od ključne je važnosti da naša libijska braća i sestre slobodno, sigurno i prosperitetno grade vlastitu budućnost. U skladu s vizijom koju je iznio naš predsjednik Recep Tayyip Erdogan, nastavit ćemo podržavati dijalog i saradnju između zapada i istoka Libije te doprinositi miru, stabilnosti i prosperitetu Libije“, rekao je nakon konsultacija u Libiji.

Politika „Jedna Libija“

Dvije sedmice nakon Fidanovih sastanaka u Libiji, UN je objavio mapu puta koja predviđa dvogodišnji rok za održavanje predsjedničkih i parlamentarnih izbora, ujedinjenje institucija i restrukturiranje izborne komisije, što predstavlja još jedan korak ka ponovnom ujedinjenju zemlje.

„Činjenica da Turkiye sada može sarađivati s akterima na obje strane podjele u Libiji veoma je korisna“, rekao je za TRT World libijski politički analitičar Salah Bakkoush.

„Utjecaj Turkiye bit će od najvećeg značaja kada angažman s obje strane dovede do ujedinjenja institucija, a ne do prihvatanja trajno paralelnih struktura“, rekao je Bakkoush, koji je ranije bio savjetnik Visokog državnog vijeća Libije.

Bakkoush primjećuje sve veću spremnost rivalskih političkih frakcija u Libiji da postignu kompromis.

Međutim, upozorava da će ujedinjenje konkurentskih centara moći pod jednom državnom vlašću biti teško jer „institucionalni autoritet i dalje nije riješen“ između dvije strane.

Nakon Fidanove posjete, diplomatski kontakti između Libije i Turkiye su intenzivirani. Šef turske obavještajne službe Ibrahim Kalin sastao se u subotu u Istanbulu s vršiocem dužnosti libijskog ministra odbrane Abdussalamom Zubijem kako bi razgovarali o aktuelnim naporima na ujedinjenju institucija.

U utorak se predsjednik Recep Tayyip Erdogan također sastao s Mohamedom Menfijem, predsjednikom Predsjedničkog vijeća Libije, na marginama 81. zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u New Yorku, naglašavajući važnost nacionalnog dijaloga i pomirenja.

„Podijeljena Libija izvozi nesigurnost, dok suverena Libija može obuzdati tu nesigurnost“, kaže Bakkoush. „Što više Libija obnovi jedinstvenu kontrolu nad svojim institucijama, granicama i sigurnosnim snagama“, to će bolje moći spriječiti djelovanje mreža ilegalne trgovine i doprinijeti regionalnoj stabilnosti, dodaje libijski analitičar.

Kanali između Ankare i Bengazija

Napori Turkiye na ujedinjenju Libije posebno su dobili na značaju nakon sporazuma o prekidu vatre iz oktobra 2020. godine između međunarodno priznate Vlade nacionalnog sporazuma (GNA) u Tripoliju i Libijske nacionalne armije (LNA) sa sjedištem na istoku, kojom komanduje Khalifa Haftar. Sporazumom su okončani veliki oružani sukobi u građanskom ratu u zemlji.

I prije prekida vatre Turkiye je već uspostavila važne veze s Libijom, potpisavši 2019. godine značajan sporazum o pomorskim granicama s vladom u Tripoliju, kojim su utvrđene njihove pomorske jurisdikcije u plinom bogatom istočnom Mediteranu. Nakon prekida vatre, Ankara je sve veću pažnju počela usmjeravati prema istoku Libije.

„Od prekida vatre 2020. godine, angažman Turkiye u istočnoj Libiji proširio se izvan humanitarne pomoći i obnove te sada uključuje intenzivniju političku, ekonomsku i odbrambenu saradnju“, rekao je za TRT World Ferhat Polat, viši istraživač i analitičar specijaliziran za geopolitiku i sigurnost Sjeverne Afrike.

Saddam Haftar, najmlađi sin Khalife Haftara, koji je u augustu 2025. godine imenovan za zamjenika glavnog komandanta istočnih snaga, „bio je važna figura u ovom približavanju, više puta je posjetio Turkiye i sastao se s visokim turskim zvaničnicima“, kaže Polat.

Prema Polatu, Haftarove posjete, zajedno sa sve intenzivnijim institucionalnim kontaktima između Ankare i istočne Libije, otvorile su nove kanale komunikacije između dvije strane, doprinoseći tekućem nacionalnom dijalogu između rivalskih zapadnih i istočnih administracija.

On također ukazuje na sve veće odbrambene kapacitete Turkiye i vojne veze s Libijom kao faktore koji bi mogli pomoći sjevernoafričkoj zemlji da uspostavi jedinstvenu sigurnosnu strukturu na svojoj prostranoj teritoriji.

U augustu 2025. godine turski ratni brod TCG Kinaliada uplovio je u Bengazi, gdje su turski i istočnolibijski vojni zvaničnici razgovarali o saradnji u okviru cilja „Jedna Libija, jedna vojska“.

„Kada sigurnost bude čvrsto uspostavljena širom zemlje, širi proces stabilizacije može se odvijati lakše. U tom kontekstu, stavljanje libijskih vojnih institucija pod jedinstvenu komandnu strukturu od ključne je važnosti“, rekao je Polat za TRT World.

„Turkiye je pružala obuku i drugu podršku s ciljem jačanja profesionalizma i institucionalnih kapaciteta libijske vojske.“