Američki ministar finansija Scott Bessent najavio je 24. augusta pokretanje Operacije ekonomskog pritiska, novog paketa „bez presedana“ restriktivnih mjera čiji je cilj prekinuti „svaku preostalu ekonomsku životnu liniju“ koja omogućava opstanak iranske vlade, šest mjeseci nakon početka američko‑izraelskog rata protiv Teherana.

SAD mjesecima bombarduje Iran i uveo je pomorsku blokadu Hormuškog moreuza, uskog plovnog puta između Omana i Irana. Međutim, Teheran i dalje odbija odustati od svoje faktičke kontrole nad Hormuškim moreuzom, kroz koji je prije rata prolazila petina svjetskih zaliha energenata.

Analitičari navode da preusmjeravanje fokusa Washingtona s vojnog na ekonomski pritisak ukazuje na to da očekuje da će Ministarstvo finansija postići konkretne rezultate koje Ministarstvo rata nije moglo postići.

Novi paket ekonomskih restriktivnih mjera usmjeren je na pet vitalnih sektora koji se smatraju ključnim za opstanak Irana: digitalnu imovinu, tehnologiju, zlato, avijaciju i pomorski transport.

Šta su sankcije?

Sankcije ograničavaju sposobnost neke zemlje da trguje s ostatkom svijeta. Nakon uvođenja sankcija, kompanija ili banka ne može obavljati transakcije u glavnim svjetskim valutama niti koristiti SWIFT, okosnicu globalne platne mreže na koju se banke oslanjaju za obradu prekogranične trgovine.

Uzastopne američke administracije decenijama su koristile sankcije kako bi izvršile pritisak na Teheran da okonča svoj nuklearni program i prestane podržavati regionalne proksije.

Neke američke sankcije nazivaju se „primarnim“, jer američkim građanima, bankama i kompanijama onemogućavaju poslovanje s iranskim subjektima.

Druga vrsta sankcija naziva se „sekundarnim“, jer ide korak dalje i kažnjava subjekte izvan SAD-a zbog trgovanja s Iranom.

Operacija ekonomskog pritiska uglavnom se fokusira na sekundarne sankcije, prvenstveno zato što je Washington već prilično iscrpno uveo čitav niz primarnih sankcija Iranu.

Iranska ekonomija godinama trpi stagnaciju, nezaposlenost i inflaciju zbog pogubnih američkih sankcija. Nezvanični kurs iranskog rijala prije nekoliko dana pao je na rekordno nisku vrijednost od dva miliona rijala za jedan dolar.

Teheran je i prije početka rata 28. februara bio suočen s potpunom zabranom prodaje nafte putem zapadnih bankarskih i pomorskih kanala.

Međutim, u ograničenoj mjeri, Teheran se prilagodio režimu sankcija. Svoju ekonomiju održao je razvijanjem diskretnih trgovačkih mreža za transport nafte i novca izvan formalnih kanala.

Naprimjer, prije rata je 90 posto svoje sirove nafte izvozio u Kinu svake godine.

Teheran je zaobilazio američke sankcije tako što je naftu slao u Peking tankerima „mračne flote“, a plaćanja u juanima obavljana su putem kineskih banaka drugog reda.

Ovi tankeri, poznati i kao flota iz sjene, prevozili su sankcionisanu sirovu naftu u starim i neosiguranim brodovima, nakon isključivanja uređaja za praćenje kako bi izbjegli međunarodni nadzor.

Male, nezavisne rafinerije u Kini, poznate kao „čajnici“ (teapots), kupovale bi iranske pošiljke nafte nakon što bi ih preimenovale u malezijsku ili bliskoistočnu naftu.

Zauzvrat, te rafinerije plaćale su svojim kineskim dobavljačima sirove nafte u juanima putem banaka poput američkim sankcijama pogođene Banke Kunlun.

Iran bi potom prihod od prodaje nafte u renminbijima koristio za plaćanje uvoza iz Pekinga, izbjegavajući pritom globalne platne mreže kojima dominira Zapad.

Iran je već bio pod sankcijama. Šta je sada drugačije?

Prema riječima Mustafe Canera, stručnjaka za Iran i docenta na Institutu za Bliski istok Univerziteta Sakarya, nove američke mjere djeluju na tri različita nivoa, što predstavlja kvalitativni pomak u odnosu na ranije mjere.

„Novi paket obuhvata digitalnu imovinu i podrazumijeva strogi nadzor u čitavom nizu oblasti“, rekao je za TRT World.

„U tom smislu, on sankcije praktično pretvara u ratno sredstvo nalik embargu“, dodao je.

Izričitim stavljanjem kriptovaluta i povezanih finansijskih instrumenata pod pojačani nadzor, novim mjerama nastoje se zatvoriti praznine koje su prethodne restriktivne mjere ostavljale otvorenim.

Drugo, SAD sada namjerno ciljaju treće strane koje posluju s Iranom.

To znači da SAD pokušava iskoristiti svoj diplomatski utjecaj i status svjetske supersile kako bi promijenio ponašanje drugih aktera prema Teheranu i dodatno izolirao zemlju, kaže Caner.

Proširenje sekundarnih sankcija nosi i rizik od uzvratnih mjera: potencijalno bi moglo dovesti Washington u sukob s istim zemljama koje želi pridobiti za kampanju izolacije Irana, navodi on.

Konačno, nove mjere treba posmatrati zajedno s postojećom američkom blokadom Hormuškog moreuza.

„Ta blokada već ekonomski iscrpljuje Iran, a nove sankcije će dodatno pojačati taj pritisak“, kaže Caner.

SAD očekuje da će kombinacija novih restriktivnih mjera stvoriti strožiji režim sankcija koji Iran neće moći zaobići uz pomoć flote iz sjene i alternativnih sistema plaćanja.

Iran je nove američke sankcije nazvao činom očaja SAD-a, insistirajući da te mjere „neće uspjeti poraziti Teheran“.

Koje zemlje i dalje posluju s Teheranom?

Uprkos višegodišnjim sankcijama, mnoge zemlje zadržale su ekonomske veze s Iranom.

Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) također su bili važan trgovinski partner Teherana. Bili su najveći izvor uvoza za Iran, a vrijednost bilateralne trgovine iznosila je oko 28 milijardi dolara u 2024. godini.

Međutim, UAE su nedavno objavili da prekidaju sve trgovinske odnose s Teheranom, što će vjerovatno „stvarno nanijeti štetu“ iranskoj ekonomiji, smatra Caner.

Indija je također tradicionalno kupovala iransku naftu i održavala trgovinske veze s Iranom. „(Indija) ima dobre odnose s Washingtonom, a ova nova pravila bit će test za te odnose“, kaže on.

Caner ne očekuje da će Kina, najveći kupac iranske nafte prije rata, u potpunosti poštovati nove mjere.

„Peking ni ranije nije pridavao mnogo pažnje postojećim američkim i UN-ovim sankcijama. Zašto bi sada počeo?“, kaže on.

U međuvremenu, Kina je obećala da će zaštititi svoje trgovinske interese nakon što su SAD objavile nove sankcije protiv iranskih trgovinskih partnera.

Saradnja Pekinga s Iranom uvijek se odvijala „u okviru međunarodnog prava“, rekao je glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova.

Rusija je također tokom godina produbila veze s Iranom dok obje zemlje nastoje zaobići zapadne sankcije.

Mir, elektronska mreža za kartično plaćanje koju je Centralna banka Rusije stvorila 2017. godine kao domaću alternativu američkim sistemima Visa i Mastercard, u potpunosti je integrirana širom Irana.

Malo je vjerovatno da će Moskva smanjiti svoje ekonomske odnose s Teheranom, jer obje zemlje uglavnom opstaju izvan finansijskog sistema podržanog Zapadom.

Hoće li Iran promijeniti kurs?

O tome da li će Operacija ekonomskog pritiska natjerati Teheran da promijeni politiku još se raspravlja. Međutim, Caner smatra da ekonomski pritisak ima određene prednosti u odnosu na isključivo vojna sredstva.

„Vojna sredstva obično ujedinjuju stanovništvo zemlje koja je meta napada protiv vanjskog neprijatelja, dok se za pogoršanje ekonomskih prilika može okriviti sama vlada“, kaže on.

Tvrda struja u Iranu, koja trenutno kontroliše donošenje odluka, nastoji produžiti sukob kako bi ostvarila ciljeve poput zadržavanja kontrole nad Hormuškim moreuzom kao suverenom teritorijom, očuvanja kapaciteta za obogaćivanje urana i osiguranja ukidanja svih sankcija, navodi on.

„Ta frakcija vjeruje da se ti ciljevi mogu ostvariti samo nanošenjem veće boli SAD-u, što znači produžavanjem sukoba“, kaže on.

Međutim, kada prestanu aktivna bombardovanja, unutrašnja dinamika mogla bi se promijeniti.

„Obični Iranci na ulicama počet će postavljati drugačije pitanje: Zašto produžavamo ovaj sukob umjesto da postignemo dogovor s Amerikancima? To šteti našoj ekonomiji. A za to pogoršanje ekonomskih prilika smatrat će odgovornom tvrdu struju“, kaže Caner.

Prema riječima Alija Vaezа, zamjenika direktora programa za regiju Bliskog istoka i Sjeverne Afrike (MENA) pri International Crisis Groupu, nema mnogo sumnje u sposobnost Washingtona da Teheranu nanese znatnu ekonomsku štetu.

Međutim, Teheran vjeruje da može podnijeti visok nivo tog pritiska, kao i da na finansijski pritisak može odgovoriti vojnim kontrapritiskom, rekao je za TRT World u izjavi poslanoj e-mailom.

„Pitanje je da li je ovo novo poglavlje ekonomskog nadmetanja osmišljeno kao kampanja s nultim rezultatom čiji je cilj rušenje režima ili kao sredstvo pritiska za postizanje sporazuma“, kaže on.