Raspuštanje terorističke grupe SDF, predvođene YPG-om, u Siriji potencijalno predstavlja prekretnicu u višedecenijskim nastojanjima Turkiye da eliminiše terorizam sa svoje teritorije i šire.
SDF, u kojem YPG ima dominantnu ulogu i koji predstavlja sirijski ogranak terorističke organizacije PKK, početkom ove sedmice objavio je raspuštanje i naknadnu integraciju sa sirijskom vojskom.
PKK, koji su Turkiye, Sjedinjene Američke Države, Evropska unija i nekoliko drugih zemalja proglasili terorističkom organizacijom, kao i grupe povezane s njim, odgovorni su za ubistva desetina hiljada ljudi u Turkiye i šire.
Nekoliko faktora omogućilo je PKK-u da tako dugo održava svoju pobunu. Njegova sposobnost djelovanja iz udaljenih planinskih područja, pristup oružju, kao i ograničenja konvencionalnih vojnih operacija u takvom okruženju, doprinijeli su njegovom opstanku.
Ipak, dešavanja izvan bojnog polja možda su imala još veći značaj za omogućavanje nastavka terorističke kampanje ove organizacije.
Jedan od važnih faktora bilo je učešće političkih pokreta bliskih PKK-u u političkom sistemu Turkiye. Na općim izborima u junu 2015. godine, HDP, povezan s PKK-om, osvojio je 13,12 posto glasova, čime je prešao izborni prag od 10 posto.
Rezultat se djelimično pripisivao podršci birača kurdskog porijekla, kao i dijela ljevičarskih i sekularnih birača koji su se protivili vladajućoj Stranci pravde i razvoja (AK partija).
Neočekivano snažan izborni rezultat očigledno je utjecao na procjene rukovodstva PKK-a u ključnom trenutku.
U to vrijeme, mirovni proces između Ankare i ove grupe bio je u toku od 2013. godine, a razgovaralo se i o razoružavanju. Međutim, umjesto da odustane od oružane borbe, PKK je na kraju nastavio svoju oružanu kampanju.
Događaji u Siriji kasnije su stvorili još jednu priliku. Građanski rat i urušavanje državne vlasti u dijelovima sjeverne Sirije omogućili su YPG-u da zauzme i uspostavi kontrolu nad velikim područjima.
S pojavom Daesha, YPG je postao važan partner Washingtona u borbi protiv te terorističke grupe.
Djelujući pod širim kišobranom SDF-a, YPG je dobio značajnu vojnu pomoć i zračnu podršku SAD-a te je na kraju uspostavio kontrolu nad velikim dijelom sjeveroistočne Sirije.
Međutim, čini se da se taj aranžman sada bliži kraju.
Zašto je PKK raspušten?
Najnovija dešavanja usko su povezana s procesom raspuštanja samog PKK-a.
U februaru 2025. godine, zatvoreni vođa terorističke organizacije Abdullah Ocalan pozvao je PKK da položi oružje i raspusti se.
Potonji politički i zakonodavni procesi u Turkiye uspostavili su okvir za predaju oružja pripadnika organizacije i njihovu reintegraciju u civilni život.
Izvještaji ukazuju na to da turske i iračke vlasti nadziru proces razoružavanja.
Ova odluka nije donesena izolirano. Ankara je godinama djelovala protiv PKK-a kombinacijom vojnog pritiska i diplomatije, uključujući i djelovanje protiv njegovih ogranaka u Siriji i Iraku.
Turkiye se snažno protivila odluci Washingtona da sarađuje s YPG-om, uz obrazloženje da organizacija koju Ankara smatra terorističkom ne može biti efikasan instrument za eliminaciju druge terorističke organizacije, Daesha.
Uprkos diplomatskim posljedicama, uključujući sporove oko isporuke oružja i tenzije sa saveznicima u NATO-u, Turkiye je nastavila svoju protuterorističku kampanju protiv PKK-a i YPG-a.
Ankara je također izvela nekoliko prekograničnih vojnih operacija na sjeveru Sirije i Iraka, čime je značajno ograničila slobodu kretanja tih grupa.
Događaji u Siriji na kraju su dodatno promijenili stratešku situaciju.
Nakon pada autoritarnog lidera Bašara al-Assada u decembru 2024. godine, odnos snaga u Siriji dramatično se promijenio.
Pojava nove vlade, uz podršku Turkiye Damasku, stvorila je situaciju u kojoj se YPG više nije mogao oslanjati na isti nivo američke zaštite.
YPG je očekivao da će se podrška Washingtona nastaviti.
Međutim, blizak odnos turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana s predsjednikom Donaldom Trumpom, zajedno s odlukom SAD-a da smanji svoje vojno prisustvo u Siriji, promijenio je te procjene.
Turkiye je također signalizirala spremnost da, ako bude potrebno, vojno podrži sirijsku vladu. Suočen s mogućnošću sukoba sa sirijskom vladom koju podržava Turkiye, YPG je imao sve manje opcija.
Bojno polje već se promijenilo
Dok se strateški položaj YPG-a u Siriji pogoršavao, sam PKK već je pretrpio značajan pad.
Od sredine 2010-ih, Turkiye se sve više oslanjala na naoružane bespilotne letjelice (UAV) za napade na položaje i komandante PKK-a.
Uvođenje dronova iz temelja je promijenilo prirodu sukoba. Teroristi PKK-a sve više su se povlačili s teritorije Turkiye i utočište tražili u planinskim područjima sjevernog Iraka, gdje su pokušavali izbjeći otkrivanje i precizne napade.
Utjecaj je bio značajan. Teroristički napadi PKK-a unutar Turkiye drastično su smanjeni, dok je sposobnost organizacije da djeluje otvoreno bila ozbiljno ograničena.
S vremenom je grupa imala sve manje vojnih opcija. Čak i bez formalnog razoružavanja, njene praktične mogućnosti uglavnom su se svele na djelovanje iz pećina i podzemnih položaja.
U tom smislu, proces raspuštanja može se posmatrati ne samo kao politička odluka već i kao posljedica temeljne promjene vojne ravnoteže.
Ipak, ovaj razvoj događaja izazvao je rasprave u Turkiye, posebno među onima koji su se protivili pregovorima s terorističkom organizacijom PKK.
Njihov argument je jednostavan: ako je organizacija već vojno poražena, zašto bi vlada trebala pregovarati s njom?
Odgovor vlade zasniva se na razlikovanju poraza oružane organizacije od rješavanja širih društvenih i političkih posljedica višedecenijskog sukoba.
Vladajuća koalicija, koju predvode Stranka pravde i razvoja (AK Parti) i Partija nacionalističkog pokreta (MHP), naglašava jačanje solidarnosti između građana Turkiye turskog i kurdskog porijekla.
Iz te perspektive, cilj nije samo poraziti PKK već osigurati da građani kurdskog porijekla kraj sukoba ne dožive kao poraz samih sebe.
Trajno rješenje stoga zahtijeva više od vojne pobjede. Potrebno je spriječiti da neprijateljstvo nastalo tokom višedecenijskog nasilja postane trajni izvor društvenih podjela.
Omogućavanje pripadnicima organizacije da polože oružje i, gdje je to zakonski moguće, vrate se civilnom životu, može se posmatrati kao dio te šire strategije.
Od vojne pobjede do političkog rješenja
U određenom smislu, gotovo svi akteri uključeni u proces mogu imati koristi od raspuštanja PKK-a.
Turkiye bi mogla okončati višedecenijsku terorističku kampanju. Sirija i Irak mogli bi imati koristi od veće teritorijalne stabilnosti, dok bi kurdske zajednice mogle imati koristi od smanjenja nasilja i perspektive političke budućnosti bez oružanog separatističkog pokreta.
Međutim, ne pozdravljaju svi regionalni akteri ovaj ishod.
Izrael je, posebno, historijski posmatrao kurdske pokrete kao potencijalne strateške partnere protiv država poput Turkiye i Sirije.
Logika je bila relativno jednostavna: grupe koje se protive tim vladama mogle bi potencijalno poslužiti kao korisna protivteža.
Dok je mogućnost korištenja PKK-a protiv Turkiye već bila smanjena, YPG je predstavljao potencijalno vrijednog partnera u Siriji nakon Assada.
Ankara je, međutim, nastojala spriječiti takav scenarij kombinacijom vojnih, diplomatskih i političkih mjera.
Turkiye je podržala sirijsku vladu, sarađivala s Washingtonom na smanjenju podrške YPG-u i, možda najvažnije, podržala integraciju te grupe u institucije sirijske države.
Cilj je bio uvjeriti grupu da se integriše u nove političke i sigurnosne strukture Sirije, umjesto da nastoji uspostaviti trajnu autonomiju.
Izrael stoga nije uspio pretvoriti YPG u zamjenu za stratešku ulogu koju su ranije imali SAD.
To, međutim, ne znači da se Izrael povukao iz sirijske jednačine. Njegovo vojno prisustvo u dijelovima južne Sirije i odnosi s druskom zajednicom i dalje predstavljaju važne elemente regionalne ravnoteže koja se mijenja.
Za Damask, međutim, mogućnost rješavanja kurdskog pitanja uz podršku Turkiye predstavlja značajan strateški uspjeh.
Raspuštanje PKK/YPG-a stoga bi moglo označiti prekretnicu čiji bi se utjecaj proširio daleko izvan granica Turkiye.
Kombinacija vojnog pritiska, diplomatije i političkog angažmana Ankare postepeno je suzila prostor za djelovanje organizacije u Turkiye, Iraku i Siriji.
Ako proces bude uspješno okončan, posljedice bi mogle nadilaziti neposredni kraj terorističke kampanje PKK-a.
Turkiye bi nakon četiri decenije sukoba mogla izgraditi stabilnije odnose između svojih građana turskog i kurdskog porijekla, dok bi Sirija i Irak mogli imati koristi od uklanjanja značajnog naoružanog nedržavnog aktera.
Širi značaj ovog razvoja ogleda se u tome što bi kraj PKK/YPG-a mogao pokazati da sama vojna pobjeda nije dovoljna za postizanje trajnog mira.
Izazov za Ankaru sada je da vojni poraz organizacije pretvori u trajno političko rješenje – ono koje će odvojiti kurdsko stanovništvo zemlje od terorističke kampanje koja je tvrdila da ga predstavlja.
Ako bude uspješno, raspuštanje PKK/YPG-a moglo bi predstavljati više od kraja terorističke kampanje.
Moglo bi označiti početak novog perioda stabilnosti u Turkiye, Siriji i Iraku, s potencijalno širim implikacijama po Iran i Bliski istok u cjelini.
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
