Sjedinjene Američke Države to nazivaju Operacijom Epski bijes (Epic Fury), a Izrael Operacijom Uzdižući lav (Rising Lion).

Iako se nazivi razlikuju, dvije zemlje zajedno vode rat protiv Irana, naglašavajući sve dublje usklađivanje u nastojanju da ostvare regionalnu dominaciju na Bliskom istoku.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu nastoji osigurati hegemoniju Tel Aviva kroz održivi vojni sukob.

Istovremeno, američki predsjednik Donald Trump ima za cilj unaprijediti američke geostrateške interese u arapskom svijetu i produbiti ekonomske veze s naftom bogatim zaljevskim državama.

Netanyahu teži izraelskom primatu na Bliskom istoku, a Trump pruža američki strateški i vojni kišobran.

Nakon pada režima Bashara al-Assada u Siriji i demontiranja visokog rukovodstva Hezbollaha u Libanu od strane izraelske vojske, iranski vojni utjecaj se smanjio u regiji, a i Izrael i SAD su oslabljeni Iran doživljavali kao glavnu preostalu prepreku.

Sarađivali su u bombardiranju i zračnim napadima na Iran, ratu koji je zahvatio regiju i prijeti svjetskom miru.

Međutim, iranski odgovor je poljuljao geopolitički status quo na Bliskom istoku.

Teheran je probio mit o nepogrešivosti izraelske Željezne kupole svojim balističkim raketama, ciljao američke baze u regiji i ugušio globalnu ekonomiju kontrolišući Hormuški moreuz - prolaz kojim se prevozi otprilike 20 posto svjetskih zaliha nafte.

Dvomjesečni rat stavio je američki politički i vojni utjecaj na kušnju.

Šteta nanesena finansijskom modelu Zaljeva, izgrađenom na sigurnosti i stabilnosti te ciljanje njegovih naftnih i energetskih postrojenja raketama i dronovima šteti Trumpu, jer su zaljevske države američki saveznici.

Bogate zaljevske države ulažu stotine milijardi dolara u SAD, ali američki sigurnosni kišobran stoji slomljen i ne uspijeva im pružiti zaštitu.

Tekući rat će vjerovatno rekalibrirati geopolitičke i geostrateške odnose, što prvi put ukazuje na to da se interesi Izraela i SAD-a razilaze usred rastuće američke kritike Trumpovog "rata po izboru".

Ishod rata će, međutim, odrediti tempo i intenzitet ovog preoblikovanja.

Američki utjecaj na kocki

Izrael želi uspostaviti supremaciju na Bliskom istoku, dok Amerika, u svojoj naraciji, ima za cilj zaštititi svoje građane od uočenih prijetnji Irana, koji je na rubu da postane nuklearno naoružan.

Promjena vlade u Iranu ostaje zajednički interes i Izraela i SAD-a.

Zaljevske zemlje, uključujući UAE i Bahrein, zauzele su oštar stav protiv Irana.

Saudijska Arabija, Katar, Oman i Kuvajt pokazali su suzdržanost kao odgovor na iranske odmazde. Ostaje da se vidi hoće li se ova podjela produbiti nakon rata.

Situacija predstavlja ozbiljne izazove za SAD na Bliskom istoku. Politički i vojni utjecaj Washingtona je na kocki, pa on povećava svoje vojno prisustvo upravo iz tog razloga.

Sjedinjene Američke Države sada navodno imaju više od 50.000 vojnika, s velikim brojem aviona i ratnih brodova raspoređenih širom Kuvajta, UAE, Saudijske Arabije, Bahreina i Katara - što odražava porast broja hiljada osoblja.

Trump se suočava sa sve većom frustracijom.

Pregovori do sada nisu uspjeli. Direktni razgovori na najvišem nivou između SAD-a i Irana propali su u Islamabadu nakon 21 sata maratonskih pregovora tokom vikenda.

Sjedinjene Američke Države tvrde da su propali zbog nuklearnih pitanja, ali postoje i druga neslaganja, uključujući i ona oko regulisanja Hormuškog moreuza i primirja u Libanu.

Dvosedmično primirje je na snazi ​​do 21. aprila, a posrednici su optimistični u pogledu nastavka razgovora, ali za Trumpa je i povratak ratovanju također težak izbor.

Nedavno istraživanje Pew Research Centra pokazuje da se 61 posto Amerikanaca protivi ratu.

Najviši američki zvaničnik za borbu protiv terorizma, Joe Kent - nekada odani Trumpov saveznik - podnio je ostavku zbog tekućeg rata, navodeći da ga ne može podržati “čiste savjesti” i tvrdeći da Iran ne predstavlja “neposrednu prijetnju” SAD-u.

"Jasno je da smo započeli ovaj rat zbog pritiska Izraela i njegovog moćnog američkog lobija", rekao je Kent.

Mnogi smatraju da je Netanyahu uvjerio Trumpa u brzu promjenu vlasti u Iranu, potkrijepljenu izraelskim simbolom Operacije „Uzdižući lav“, koji podsjeća na monarhističku simboliku.

Trump je, ohrabren američkom otmicom Nicolása Madura i kasnijom promjenom vlasti u Venecueli, prihvatio takvu procjenu.

S obzirom na to da su izbori zakazani za oktobar i da većina Izraelaca podržava rat, Netanyahuu je potreban kontinuirani sukob da bi održao svoju poziciju.

Izrael je dva puta udario na Iran tokom američkih pregovora - prošlog juna i ovog februara - i napao pregovarače Hamasa u Kataru, ključnom američkom savezniku koji je domaćin američke zračne baze Al Udeid.

Uprkos primirju između SAD-a i Irana, Netanyahu nastavlja bombardovanje Libana, tvrdeći da on nije obuhvaćen sporazumom.

Netanyahu ima za cilj odvojiti Hezbollah od Irana - stav koji dijele Trump i JD Vance – a također želi razgovarati sa slabom libanskom vladom kako bi razoružao Hezbollah.

Washington želi izlaz iz sukoba, Netanyahu želi nastavak rata.

„Ključno je da Trump uspije obuzdati Izrael. Ako je Izrael slobodan da ponovo pokrene ratove i SAD ne mogu odoljeti pridruživanju tim ratovima, koja je onda vrijednost sporazuma o prekidu vatre sa SAD-om?“, kaže geopolitički analitičar Trita Parsi, izvršni potpredsjednik washingtonskog Quincy instituta.

Međutim, dodaje da bi se „novi status quo mogao pojaviti bez formalnog sporazuma u kojem se SAD povlači iz rata, a Iran zadržava kontrolu nad moreuzom. Pitanje će biti hoće li i može li Izrael nastaviti rat bez SAD-a“.

Za sada, Izrael nastavlja bombardovati južni Bejrut i želi „eliminirati“ grupe, uglavnom palestinsku grupu otpora Hamas i Hezbollah, povezan s Iranom, koje djeluju na izraelskim granicama.

Iran, koji je trenutno u ratu, vjerovatno neće napustiti Hezbollah, koji Teheranu služi i kao štit od izraelske agresije.

Između podrške i partnerstva

Izrael se oslanja na američku političku i vojnu podršku za svoje ofanzive - bilo u Gazi, gdje vrši genocid nad Palestincima, ili u Iranu ili Libanu.

U mnogim aspektima, Washington mu je efektivno dao dozvolu da djeluje na osnovu vlastite percepcije prijetnje. Diplomatski, štiti Izrael od kritika svijeta kroz svoje pravo veta u UN-u.

U mnogim aspektima, Washington je Izraelu faktički dao „dozvolu“ da djeluje prema vlastitoj procjeni prijetnji. Diplomatski ga štiti od međunarodnih kritika kroz pravo veta u UN-u.

Odnos je definisan duboko ukorijenjenom vojnom i strateškom arhitekturom.

Izrael je najveći kumulativni primalac američke strane pomoći od Drugog svjetskog rata, s otprilike 260 milijardi dolara ukupne pomoći i 3,8 milijardi dolara godišnjeg vojnog finansiranja.

Izrael je također ugrađen u društveno-političku strukturu američkog društva. "Ponovno rođeni" kršćani evangelisti u SAD-u snažno podržavaju Izrael.

AIPAC, proizraelska lobistička firma, čvrsto je ukorijenjena u američkoj političkoj sferi. Netanyahu je jednom opisao odnos Izraela s Amerikom kao "Mi smo vi, a vi ste mi".

Ali strateški interes se transformirao u bilateralnu ovisnost. Više nije samo "velika sila koja pomaže maloj sili"; to je sistemska integracija gdje je američka odbrambena infrastruktura fizički i tehnički povezana s izraelskim komponentama i softverom.

Od ilegalnog širenja naselja i okupacije Gaze do zvaničnika koji zagovaraju ideologiju "velikog Izraela", postoje dokazi o ekspanzionističkim planovima Izraela za Bliski istok.

Izrael je također nezakonito okupirao Golansku visoravan u susjednoj Siriji i navodno planira okupaciju velikih dijelova južnog Libana pod izgovorom uspostave „sigurnosne zone“.

Također se smatra da Izrael gleda na dvije moćne muslimanske zemlje - Turkiye i Pakistan - kao prepreke svojim ekspanzionističkim planovima.

Čini se da bi linije razdora na već nestabilnom Bliskom istoku mogle ostati krvava rana, prijeteći trajnom miru.

Nakon rata, Iran – koji je razljutio susjede i pretrpio velike gubitke u infrastrukturi i vojno-industrijskoj bazi – vjerovatno će se fokusirati na obnovu umjesto na nove sukobe.

Trump očigledno želi izlaz iz rata; Iran je također spreman na to. Ali Netanyahu bi pokušao povući SAD nazad u aktivni sukob.

Stoga je razdvajanje - ako ne i potpuni razskid - između SAD-a i Izraela ključno za trajni mir na Bliskom istoku.

Prvi korak ka stabilnosti mogao bi biti i najteži: Washington mora pronaći volju da popusti stisak nad mačem koji je i sam pomogao iskovati.

 *Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.