Kanada i SAD dijele mnoge kulturne sličnosti, od modnih trendova do popularne kulture, dijelom zbog geografske blizine i najduže međunarodne granice na svijetu.
Uprkos tim sličnostima, Kanađani su se historijski opirali ideji da postanu dio SAD-a, koju je Trumpova administracija nedavno ponovo aktuelizirala tako što je Kanadu u više navrata nazivala 51. saveznom državom SAD-a.
Prije više od 250 godina, kada su se američke kolonije pobunile protiv britanske vlasti, Kanađani su odbili da im se pridruže kao 14. pobunjena kolonija.
Tokom rata 1812. godine Kanađani su se ponovo oduprli američkoj invaziji. Od tada Kanada i SAD uglavnom održavaju mirne odnose.
Međutim, ponovljene izjave Washingtona o pretvaranju Kanade u 51. saveznu državu čini se da su ponovo probudile kanadski nacionalizam i historijsku zabrinutost zbog američkih ambicija, što je premijera Kanade Marka Carneyja, koji pripada lijevom centru, potaklo da potraži nove partnere, od Evrope do Kine, s „boljim manirima“.
Iako je Carney svoju potragu za novim partnerima opisao kao nešto drugo, a ne pokušaj stvaranja „trećeg bloka kako bi postala velika sila koja bi bila rival“ SAD-u, također je jasno poručio da Kanada odbacuje dominaciju drugih država.
„Ne tražimo moć kako bismo dominirali drugima. Naprotiv, nastojimo izgraditi otpornost kako niko ne bi mogao kontrolirati naša otvorena tržišta, ugroziti naš suverenitet, teritorijalni integritet ili naše slobode, demokratiju i vladavinu prava“, rekao je u obraćanju poslanicima EU.
U istom govoru kanadski lider naglasio je da su „Evropa i Kanada zajedno snažnije“, dodajući da bi „savezništvo Kanade i EU bilo svjetionik drugim demokratijama“.
Osim naglašavanja demokratskih vrijednosti, Carneyjeva upotreba riječi „savezništvo“ sugerira da bi njegovo približavanje EU moglo ići mnogo dalje od ekonomske i diplomatske saradnje, navode analitičari.
Budući da je kanadski lider odbranu također označio kao područje u kojem bi trebalo produbiti saradnju, predloženo partnerstvo moglo bi ukazivati na ambicioznije strateške planove između dvije strane.
Dan prije Carneyjevog obraćanja Evropskom parlamentu, predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen predložila je dosad nezabilježenu mogućnost da Kanada postane prva pridružena članica EU.
Iako takav status trenutno ne postoji u zakonodavstvu EU i njegovi uslovi nisu definirani, prijedlog pokazuje spremnost Brisela da razmotri dublje odnose s Otavom.
Carney je također odstupio od kanadske diplomatske tradicije odlučivši da za svoju prvu inozemnu posjetu izabere Francusku, članicu EU s kojom Kanada ima snažne veze zahvaljujući velikom stanovništvu frankofonog porijekla, umjesto SAD-a.
Međutim, čini se da Trumpova administracija nije bila zadovoljna Carneyjevim nedavnim potezima u odnosima s evropskim liderima, upozorivši kanadskog premijera i EU da se ne upuštaju ni u kakav „neprijateljski čin“ protiv SAD-a.
„Ako je namjera dobra, to je u redu. Ako je namjera loša, uvest ćemo veoma visoke carine Evropi, što je jedna od mogućnosti.“
Novi geopolitički blok?
Kanada i Grenland, autonomna regija Danske, dijele kopnenu granicu na nenaseljenom otoku Hans, utvrđenu sporazumom iz 2022. godine kojim je riješen višedecenijski teritorijalni spor.
Nedavni razgovori evropskih lidera i kanadskih zvaničnika ukazuju na to da bi Grenland, na kojem živi oko 55.000 ljudi, mogao biti i geografska poveznica između Kanade i Evrope i strateška tačka njihovog približavanja, posebno u kontekstu ambicija američke administracije u vezi s najvećim otokom na svijetu.
Evropski lideri tvrdnje Trumpove administracije o Grenlandu smatraju prijetnjom suverenitetu Danske, dok se Kanada pribojava da bi američka kontrola nad otokom mogla stvoriti presedan za Otavu, koju je Washington u više navrata nazvao potencijalnom 51. saveznom državom.
Spor je u međuvremenu dobio novi zaokret, nakon što su Danska i Grenland nastojali smanjiti tenzije s Washingtonom dopuštanjem većeg prisustva američkih vojnih snaga na otoku, bez odricanja od suvereniteta.
Grenland zauzima strateški važan položaj između Sjeverne Amerike i Evrope, što SAD-u omogućava praćenje ruskih vojnih aktivnosti na Arktiku i otkrivanje potencijalnih prijetnji od projektila.
Reuters je izvijestio da su Washington, Kopenhagen i Grenland 22. septembra trebali potpisati sporazum kojim bi SAD-u bilo omogućeno uspostavljanje dvije dodatne vojne lokacije na otoku. Sporazum je u međuvremenu potpisan i omogućava SAD-u uspostavljanje dvije nove vojne baze, u Narsarsuaqu na jugu Grenlanda i Mestersvigu na istočnoj obali, kao i proširenje postojeće baze Pituffik Space Base.
Za Dansku i Grenland ovaj aranžman predstavlja način da odgovore na sigurnosnu zabrinutost Washingtona uz zadržavanje kontrole nad teritorijom.
Pune pravne posljedice sporazuma i dalje nisu u potpunosti jasne.
„Nedvojbeno je da je predsjednik Trump imao veliku ulogu u ubrzavanju ovog približavanja. Zahtjevi koji se odnose i na Kanadu i na Grenland približili su ova dva aktera“, kaže Muzaffer Senel, akademik i stručnjak za evropske studije.
Prema Senelu, države članice EU na Arktiku, Danska, Švedska i Finska, također su se zalagale za bližu saradnju s Kanadom, koja je i sama arktička zemlja, usljed rastuće zabrinutosti za regionalnu sigurnost.
Carney je, u međuvremenu, izgradio bliske odnose s evropskim liderima, uključujući francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i njemačkog kancelara Friedricha Merza, nastojeći ojačati odnose Kanade s Evropom.
Posebno blizak odnos ima i s finskim predsjednikom Alexanderom Stubbom, čija zemlja dijeli dugu granicu s Rusijom.
Međutim, sve veće partnerstvo EU i Kanade nadilazi njihove nesuglasice s Trumpovom administracijom i zabrinutost zbog Rusije.
Obje strane također nastoje smanjiti zavisnost od SAD-a i Kine diversifikacijom trgovine, lanaca snabdijevanja za odbrambenu industriju, umjetne inteligencije i kritičnih minerala, navodi Senel.
Suočena s carinskom politikom Trumpove administracije, Kanada, zemlja bogata energentima koja oko dvije trećine svog izvoza šalje u SAD, nastoji diverzificirati svoju ekonomiju.
Jedna od mogućih opcija jeste isporuka kanadskog plina evropskim zemljama koje traže alternative ruskim energentima nakon rata u Ukrajini.
„SAD više nisu pouzdan akter ni za jednu ni za drugu stranu. I ekonomski i politički savezi duboko su uzdrmani posljednjih godina. Obje strane traže pouzdanog i predvidljivog partnera koji je usklađen s njihovim vlastitim pogledima na svijet“, rekao je Senel za TRT World.
Mnogo prije Carneyjevih nedavnih diplomatskih poteza prema evropskim liderima, Kanada i EU već su postavile temelje za bliže ekonomske odnose kroz Sveobuhvatni ekonomski i trgovinski sporazum (CETA).
Zajedničku studiju pokrenutu 2007. godine pratili su formalni pregovori koji su počeli 2009. godine.
Sporazum se privremeno primjenjuje od septembra 2017. godine, ali je samo 17 od 27 država članica EU-a završilo svoje nacionalne procedure ratifikacije.
Preostalih 10 država još ga nije ratificiralo.
Ponovo učiniti Kanadu evropskom
William Earl Weeks, profesor historije na Državnom univerzitetu San Diego i autor nekoliko knjiga, uključujući Building the Continental Empire: American Expansion from the Revolution to the Civil War, „zavodljivost Kanade i EU“ smatra „fascinantnim“ razvojem događaja.
Weeks smatra da bi slogan američke administracije „Učinimo Ameriku ponovo velikom“ potencijalno mogao oživjeti historijske američke ekspanzionističke ambicije, potaknute i strateškim i ideološkim razlozima.
Međutim, drugi stručnjaci i neki kanadski zvaničnici smatraju da bi pristup Washingtona mogao usmjeriti Otavu u drugom pravcu – ka tome da „Kanadu ponovo učini evropskom“.
„Kanada se od toga da sebe posmatra kao sjevernoameričku naciju okreće ka tome da bude transatlantska nacija“, rekao je visoki kanadski zvaničnik za Wall Street Journal u opsežnom izvještaju lista o Carneyjevim razgovorima s Evropljanima o načinima suprotstavljanja pritisku SAD-a.
„Kanađani, zvučimo kao Amerikanci, oblačimo se kao Amerikanci, ali kao društvo smo mnogo više evropski“, dodao je zvaničnik, govoreći o kulturnim, tradicionalnim i političkim sličnostima Otave i Evrope.
Za razliku od predsjedničkog sistema u SAD-u, Kanada je ustavna monarhija s parlamentarnim sistemom vlasti, slično kao Ujedinjeno Kraljevstvo.
Kanada je također članica Commonwealtha i njeguje historijske i institucionalne veze s Velikom Britanijom koje je razlikuju od njenog južnog susjeda.
Nezavisnost Kanade od Velike Britanije ostvarena je postepeno, počevši od 1867. godine, kada je Britanskim zakonom o Sjevernoj Americi (British North America Act) ujedinjeno pet britanskih kolonija u samoupravni dominion.
Vestminsterski statut iz 1931. godine naknadno je priznao zakonodavnu nezavisnost Kanade i njen ravnopravan status s Velikom Britanijom, iako je London zadržao određene ustavne ovlasti.
Više od pet decenija kasnije, Zakonom o Kanadi iz 1982. godine (Canada Act 1982) okončana je preostala ovlast britanskog parlamenta da donosi zakone za Kanadu, čime je završen proces vraćanja ustava Kanadi.
Ipak, kralj Charles III i dalje je šef države Kanade, što odražava trajne ustavne veze između dvije zemlje.
Iako je uloga monarha uglavnom ceremonijalna, Kruna ostaje važan simbol zajedničke historije dvije zemlje.
U martu 2025. godine kralj Charles III zasadio je stablo crvenog javora u vrtu Buckinghamske palače, što su neki protumačili kao znak podrške Kanadi usred izjava Trumpove administracije.
Odnosi Kanade i Velike Britanije dobili su novi značaj nakon što je Andy Burnham u julu 2026. godine imenovan za premijera Ujedinjenog Kraljevstva, naslijedivši Keira Starmera.
Burnham je najavio drugačiji pristup Washingtonu, nastojeći zaštititi britanske interese uz istovremeno očuvanje dugogodišnjih odnosa SAD-a i Velike Britanije.
Njegova vlada također nastoji produbiti ekonomsku saradnju s EU-om, uključujući učešće u predloženoj inicijativi „Made in Europe“.
Trumpova administracija je, međutim, kritikovala Burnhama, kojeg je, kako se navodi, opisao kao „gradonačelnika jednog grada“, aludirajući na njegovu raniju funkciju gradonačelnika Velikog Manchestera.
Britanskog lidera također je nazvao „izuzetno liberalnim“, ukazujući na njihove političke razlike.
Uprkos protivljenju američke administracije bližim vezama EU-a i Kanade, partnerstvo u nastajanju moglo bi privući pažnju i drugih zemalja, uključujući Australiju, koja nastoji pronaći način za djelovanje u uslovima rastućeg strateškog nadmetanja SAD-a i Kine u azijsko-pacifičkoj regiji.
„EU je akter koji nastoji povećati svoju stratešku fleksibilnost. Počet će težiti bližoj saradnji s akterima koji dijele sličan pogled na svijet“, kaže Senel.
„Australija bi mogla biti sljedeći korak.“
