Washington i Rijad su 22. jula potpisali nuklearni sporazum na 30 godina. Međutim, već narednog dana predsjednik SAD Donald Trump doveo je sporazum u pitanje. Nakon kritika američkih i izraelskih političara, šef Bijele kuće je precizirao: sporazum će stupiti na snagu samo ako Saudijska Arabija pristupi Abrahamskim sporazumima i prizna Izrael. Hoće li kraljevstvo pristati na taj korak zarad dobijanja američkih tehnologija?
Šta obuhvata nuklearni sporazum?
Sporazum između SAD i Saudijske Arabije zvanično je nazvan „Sporazum 123“ o saradnji u oblasti atomske energije. Naziv potiče od člana 123 američkog Zakona o atomskoj energiji, koji omogućava američkim kompanijama da prenose nuklearne tehnologije u inostranstvo. Zanimljivo je da sva takva sporazuma o atomskoj energiji koja SAD sklapaju s partnerima u inostranstvu nose taj broj.
Pri tome ni Washington ni Rijad nisu objelodanili detalje sporazuma. Osim toga, na ceremoniju potpisivanja nisu pozvani predstavnici Međunarodne agencije za atomsku energiju (MAAE).
U zvaničnom saopćenju Ministarstvo energetike SAD-a opisalo je sporazum kao „ugovor o mirnoj saradnji u nuklearnoj sferi“. Ministarstvo je navelo da će američke kompanije dobiti ugovore za izgradnju nuklearne infrastrukture kraljevstva – radi se o desetinama milijardi dolara. Na primjer, u Poljskoj, koja je potpisala s Washingtonom sličan sporazum, izgradnja reaktora i prateće infrastrukture koštala je 51 milijardu dolara. To je skoro sedam puta skuplje nego ugovori koje nude Rusija i Kina.
Kako navodi The New York Times (NYT), sporazum bi omogućio Saudijskoj Arabiji obogaćivanje urana, i to bez „iznenadnih“ inspekcija MAAE kakve Washington zahtijeva od Teherana. Ali konačnu odluku o obogaćivanju strane su odložile za dvije godine – tokom tog vremena eksperti iz obje zemlje treba da utvrde da li kraljevstvu treba vlastiti pogon za obogaćivanje urana ili će biti dovoljno sirovine uvezene iz SAD-a.
Također je važno naglasiti da sporazum ne stupa na snagu automatski: Kongres SAD-a dobit će 90 radnih dana da prouči dogovor prije nego što on postane važeći. Protivnika sporazuma ima i među demokratama i među republikancima. Demokratski senator Chris Murphy izjavio je da će sporazum „pokrenuti nuklearnu trku u regionu i oduzeti Iranu poticaj da ograniči vlastiti program“. Slične zabrinutosti izražavao je i Izrael, koji, prema mišljenju stručnjaka, već dugo raspolaže tajnim nuklearnim arsenalom.
Zašto Saudijskoj Arabiji trebaju nuklearne elektrane?
Nasljedni princ Mohammed bin Salman odavno planira razvoj nuklearne energije kao dio programa „Vizija 2030“. Po njegovom planu, nuklearne elektrane preuzeće dio proizvodnje električne energije unutar zemlje, a oslobođena nafta biće namijenjena za izvoz.
Po riječima američkog ministra energetike Chrisa Wrighta, sporazum bi trebao u potpunosti zadovoljiti energetske potrebe kraljevstva i obezbijediti stabilnu proizvodnju struje. Energetska infrastruktura zemlje povremeno ne podnosi izuzetno vruće i sušno vrijeme u regionu i dolazi do kvarova. Tako je, naprimjer, bilo 2010. godine tokom rekordnih vrućina, kada je temperatura na zapadu kraljevstva dostigla 50 °C.
Pored toga, vlasti računaju da će pretvoriti Saudijsku Arabiju u značajnog izvoznika uranove rude. Godine 2019. ekspedicija Pekinškog instituta za uranologiju i Saudijske geološke službe identifikovala je tri velika ležišta urana, gdje ukupno može biti do 90.000 tona rude.
Ako se zalihe potvrde, to bi Rijad učinilo važnim igračem na globalnom tržištu urana: 90.000 tona rude iznosi oko 1,5% svjetskih rezervi. Međutim, zasad nije jasno koliko su ta ležišta pristupačna da bi eksploatacija bila ekonomski isplativa.
Može li Saudijska Arabija napraviti bombu?
Prema procurjelim u medije detaljima sporazuma, američki inspektori dobiće puni pristup nuklearnim objektima kraljevstva i moći će da kontrolišu nivo obogaćivanja urana. Ali šta ako se odnosi između Rijada i Washingtona promijene? Ko će tada odgovarati za kontrolu saudijskog nuklearnog programa?
Ključno pitanje je šta će Saudijska Arabija uraditi s obogaćenim uranom. Borbeno gorivo obogaćuje se do otprilike 90%, gorivo za reaktore – najviše do oko 6%, a oprema za ta dva procesa u mnogome se preklapa. Upravo zato stručnjaci za neširenje godinama upozoravaju na rizike takvih sporazuma. Rijad je ranije dao naslutiti: ako Iran – regionalni rival, protiv kojeg se sada bore SAD – dobije nuklearno oružje, kraljevstvo će izgraditi svoje.
Godine 2018. Mohammed bin Salman je izjavio da njegova zemlja ne namjerava stvarati nuklearno oružje. „Ali bez sumnje, ako Iran stvori nuklearnu bombu, mi ćemo slijediti njegov primjer u najkraćem roku“, naglasio je saudijski prijestolonasljednik.
Državni sekretar Marco Rubio odbacio je te zabrinutosti. 22. jula diplomata je izjavio da Washington neće pristati na sporazum koji stvara rizik širenja.
Ugovor zaista predviđa poseban sporazum o garancijama i kontrolu SAD nad obogaćenim uranom i potrošenim gorivom. Ali, za razliku od američkog sporazuma iz 2009. s UAE, Rijad nije obavezan da se odrekne obogaćivanja i prerade otpada – onog istog „zlatnog standarda“ neširenja.
Potpuno isključiti mogućnost nuklearne trke na duži rok ne može se, izjavio je u razgovoru za TRT na ruskom ekspert Ruskog savjeta za međunarodne poslove (RSMD) Ivan Bočarov. Po njegovim riječima, prije svega će to zavisiti od postupaka Irana.
„Stvaranje vlastitog nuklearnog oružja povezano je sa značajnim političkim rizicima. Osim toga, čak i u uslovima vojnog sukoba, upotreba takvog oružja ostaje veoma malo vjerovatna. Mnogo je vjerovatnije da će države regiona ulagati više resursa u razvoj sistema protivavionske i proturaketne odbrane, kao i sredstava za borbu protiv bespilotnih letjelica“, napomenuo je ekspert.
On je, međutim, precizirao da u dugoročnom smislu potpuno isključiti mogućnost nuklearne trke između Rijada i Teherana ne može, ali da će to prije svega zavisiti od postupaka Irana. „Saudijska Arabija je već izjavila da će, ako Teheran dobije nuklearno oružje, i Rijad nastojati osigurati uporedivi potencijal odvraćanja. Ali zasad je to hipotetički scenarij“, objasnio je Ivan Bočarov.
Stručnjak je također dozvolio mogućnost da sporazum između SAD i Saudijske Arabije može pojačati interes drugih zemalja u regionu za razvoj vlastitih nuklearnih programa i za sklapanje sličnih sporazuma s Washingtonom. Prvenstveno bi to mogli biti Katar, Kuvajt, Jordan, u manjoj mjeri – Bahrein i Oman.
Hoće li Rijad priznati Izrael?
Proširenje Abrahamskih sporazuma 2020. godine – kada su Izrael priznale četiri arapske zemlje: UAE, Bahrein, Maroko i Sudan – ostaje jedno od glavnih vanjskopolitičkih dostignuća prvog mandata Donalda Trumpa. Izgleda da je predsjednik odlučio iskoristiti nuklearni sporazum kao polugu kako bi na taj spisak dodao i Saudijsku Arabiju.
23. jula Trump je izjavio da će civilni nuklearni sporazum stupiti na snagu samo ako Rijad prizna Izrael. „Civilni nuklearni sporazum (materijal za obogaćivanje neće biti!)... tiče se samo nenasilne upotrebe, kao što je već slučaj s Iranom, UAE i drugim zemljama, biće odobren, ali u potpunosti zavisi od pridruživanja Saudijske Arabije veoma uglednim i uspješnim Abrahamskim sporazumima“, napisao je predsjednik SAD na društvenoj mreži Truth Social.
Portparolka Bijele kuće Caroline Livitt potvrdila je da „ako kraljevstvo ne pristupi, neće biti sporazuma“. Po njenim riječima, Trump je tu temu već ne jednom pokretao u razgovorima s partnerima iz Zaliva, a s samim nasljednim princom Mohammedom bin Salmanom, prema svemu sudeći, nije razgovarao nakon objave posta.
U septembru 2024. Mohammed bin Salman izjavio je da kraljevstvo neće priznati Izrael bez uspostave Palestinske države i oštro osudio „zločine izraelske okupacije“ nad palestinskim narodom. „Kraljevstvo neće prestati s neumornim radom na stvaranju nezavisne Palestinske države sa glavnim gradom u Istočnom Jerusalimu, i potvrđujemo da bez toga kraljevstvo neće uspostaviti diplomatske odnose s Izraelom“, naglasio je nasljedni princ.
Iako, kako napominje agencija Reuters, svega nekoliko sedmica prije početka izraelske invazije na Gazu u oktobru 2023. saudijski prijestolonasljednik izjavio je da su Rijad i Tel Aviv blizu postizanja sporazuma.
Ivan Bočarov iz RSMD smatra da uvjet koji postavlja Trump ne izgleda tako bezuslovno kao što se čini na prvi pogled. „U vezi s ratom u pojasu Gaze pitanje normalizacije odnosa s Izraelom postalo je za Saudijsku Arabiju osjetljivije. Tim više, koliko ja razumijem, sporazum je već potpisan, pa je teško za sada reći u kojoj mjeri to treba tumačiti kao obavezujući uslov“, rekao je ekspert.
U svakom slučaju, Rijad za sada nije komentarisao dodatne uslove koje je postavio Trump i nije najavio normalizaciju s Tel Avivom. Izrael sam do sada nije učinio ništa što bi približilo dvije zemlje, a bombardovanja gradova u Libanu i zauzimanje južnih dijelova Sirije svakako ne idu u prilog izraelskom rukovodstvu.
Lider izraelske opozicije Naftali Bennett – kojeg mnogi smatraju mogućim nasljednikom Benjamina Netanjahua na mjestu premijera poslije izbora u oktobru ove godine – kritikovao je nuklearni sporazum. „Nuklearni sporazum koji se zaključuje sa Saudijskom Arabijom mimo Izraela predstavlja ozbiljan strateški promašaj i ugrožava našu sigurnost. Obogaćivanje urana na teritoriji Saudijske Arabije može dovesti do regionalne trke u naoružanju i opasnog gubitka kontrole“, naglasio je političar.
Hoće li Trump ići protiv svog glavnog saveznika u regionu i protiv mišljenja članova vlastite stranke? Hoće li Rijad pristati priznati Izrael bez uvjeta o stvaranju Palestinske države? Za sada nuklearni sporazum između SAD i Saudijske Arabije izaziva više pitanja nego odgovora.
