Napad SAD-a i Izraela na Iran izazvao je novu i opasnu eskalaciju na Bliskom istoku, koju njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier i mnoge države, uključujući Turkiye i Španiju, smatraju kršenjem međunarodnog prava.

Dok Washington pokušava legitimizirati ovu akciju konceptima "sigurnosti" i "stabilnosti", stvarnost na terenu je sasvim drugačija: širenje sukoba, krhka energetska tržišta i rastući globalni ekonomski rizici. Eskalacija tenzija oko Hormuškog moreuza - vitalne arterije za globalne opskrbe naftom - postala je geopolitički šok.

Neposredne posljedice došle su brzo. Cijene nafte i goriva naglo su porasle u vrlo kratkom vremenu, a ova dinamika se sada širi poput požara globalnom ekonomijom.

Strukturna asimetrija je posebno očigledna: akteri koji vojno pokreću sukob nisu oni koji snose najveći teret ekonomskog tereta. Umjesto toga, evidentan je jasan geografski i ekonomski pomak u troškovima, na štetu društava izvan stvarnih strana u sukobu.

Sjedinjene Američke Države vode rat - evropska društva snose teret.

Ključni aspekt ovog razvoja leži u promijenjenom stavu SAD-a u pogledu energetske politike. Za razliku od 1970-ih, Sjedinjene Američke Države su sada jedan od najvećih svjetskih proizvođača energije. Kevin Hassett, direktor Nacionalnog ekonomskog vijeća pod Trumpovom administracijom, sažeo je to sredinom marta prošle godine: iranske akcije nisu mogle ozbiljno naštetiti američkoj ekonomiji. Istovremeno, priznao je da su vojne operacije protiv Irana samo u prvih šest dana koštale oko 12 milijardi dolara.

Međutim, iz perspektive SAD-a, ovi troškovi su prvenstveno logistički i stoga fiskalno kontrolisani. Za veliku, energetski nezavisnu ekonomiju poput SAD-a, ovaj finansijski teret ostaje ograničen i politički kalkulativan.

Situacija u Evropi je sasvim drugačija. Ovdje isti sukob ima daleko dublji i strukturno problematičniji utjecaj, najdirektnije utječući na stanovništvo.

Evropa se već nekoliko godina nalazi u stanju ekonomske krhkosti. Posljedice pandemije, masovni šokovi cijena energije koji su rezultat rata između Rusije i Ukrajine i rastući troškovi proizvodnje već su značajno oslabili ekonomsku stabilnost. Tome se dodaju političke tenzije, poput zahtjeva Washingtona za većim izdacima za odbranu i mjerama trgovinske politike poput dodatnih tarifa.

U ovom već napetom okruženju, rat u Iranu posebno snažno pogađa Evropu i ima vrlo konkretan utjecaj na svakodnevni život evropskih društava, ne samo apstraktno.

Energetski šok u Njemačkoj: teret za stanovništvo

Njemačka je među zemljama koje je ovaj novi energetski šok najteže pogodio. U vrlo kratkom vremenu, cijena dizela porasla je s oko 1,75 eura na više od dva eura po litru, što je dramatičan porast koji daleko premašuje uobičajene tržišne fluktuacije.

U martu su cijene dizela porasle i do 28 posto, što ukazuje na strukturni pritisak na cijene.

Ovaj trend nije ograničen samo na benzinske pumpe. Rast cijena energije djeluje kao katalizator za široko povećanje troškova u gotovo svim sektorima ekonomije. Logistička industrija, naprimjer, prisiljena je podići cijene za osam do deset posto. Istovremeno, oko 90 posto malih i srednjih kompanija prijavljuje značajna opterećenja zbog povećanih troškova energije.

Posljedica je ubrzanje inflacije. Inflacijska očekivanja u Njemačkoj već su porasla sa dva na tri posto, što je jasan pokazatelj da se šokovi cijena energije šire po cijeloj ekonomiji. Ekonomisti to nazivaju "efektom sekundarnog djelovanja": Rastuće cijene energije dovode do većih troškova proizvodnje i transporta, što u konačnici rezultira rastom potrošačkih cijena.

Stoga, regionalni rat postaje panevropski ekonomski problem. Dok su vojni sukobi geografski koncentrirani na Bliskom istoku, njihove ekonomske posljedice se odvijaju u svakodnevnom životu ljudi u Berlinu, Beču i drugim evropskim gradovima.

Od logistike do svakodnevnog života: kako troškovi utječu na ljude

Ova dinamika je posebno vidljiva u logističkom sektoru, koji služi kao okosnica modernih ekonomija. Rastuće cijene dizela dramatično povećavaju troškove transporta i stavljaju kompanije pod znatan pritisak. Velike korporacije mogu djelimično apsorbovati ili prenijeti ove troškove, dok se manja preduzeća često suočavaju s egzistencijalnim izazovima.

Posljedice se protežu daleko izvan bilansa stanja kompanija. Veći troškovi transporta neminovno dovode do rasta cijena hrane, robe široke potrošnje i usluga. Energetski intenzivni sektori poput proizvodnje hrane i pečenja su posebno pogođeni. Kada cijene energije rastu, rastu i cijene hljeba, osnovnih namirnica i obroka u restoranima.

Ovo jasno pokazuje: energetska kriza više nije izolovani sektorski razvoj, već sveobuhvatni podsticaj troškova za cijelu ekonomiju. U konačnici, domaćinstva će morati snositi najveći teret ovog razvoja kroz veće račune, rastuće cijene i pad kupovne moći.

Globalna nejednakost: kada ratovi utječu na druge

Međutim, ekonomski preokreti nisu ograničeni samo na Evropu. Posljedice su posebno teške na globalnom jugu. U mnogim od ovih zemalja, ovisnost o uvozu energije je visoka, dok je istovremeno fiskalni manevarski prostor ograničen. Rastuće cijene energije tamo ne samo da dovode do inflacije, već često i do egzistencijalnih problema sa snabdijevanjem.

U kombinaciji s rastom cijena hrane, nova kriza gladi prijeti dijelovima Afrike, Azije i Latinske Amerike. Dok evropske države barem imaju instrumente za ublažavanje socijalnih teškoća, mnoga društva na globalnom jugu dostižu svoje granice.

U konačnici, pojavljuje se jasna i uznemirujuća slika: ovaj vojni sukob destabilizuje globalna energetska tržišta i prebacuje svoje ekonomske troškove na društva Evrope i globalnog juga.

Dok Washington teži geopolitičkim ciljevima, ljudi u evropskim gradovima suočavaju se s rastućim troškovima života.

Ova strukturna nejednakost u raspodjeli tereta nije ni ekonomski održiva ni politički stabilizirajuća. Ona pokazuje da se moderni ratovi ne odlučuju samo na bojnim poljima, već prvenstveno u novčanicima stanovništva.

Upravo zato ovaj sukob nije samo vojni problem, već duboko socioekonomski, i mora se riješiti prije nego što njegove posljedice dodatno eskaliraju.

Ukoliko se rast cijena nastavi ovim tempom, vjerovatno je da će evropska društva sve otvorenije izražavati svoje nezadovoljstvo, povećavajući rizik od političke nestabilnosti u Evropi.

Nezadovoljstvo etabliranim strankama već raste u mnogim državama članicama EU, dok desničarsko-populističke i krajnje desničarske snage dobijaju podršku, a kontinuirani rast troškova mogao bi pogoršati ovaj trend.

*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.