Hanan al-Dali je pospremala svoj trošni šator tokom sparnog augustovskog vikenda kada su odjeknuli rafali.
Odmah je sve ostavila, zgrabila svoje troje male djece, od kojih najstarije ima samo devet godina, i legla na zemlju. Do sada je to već postala gotovo svakodnevna rutina – svi legnu na pod i rukama pokriju glavu.
31-godišnja Hanan rijetko dopušta djeci da izlaze iz šatora, uprkos nesnosnoj vrućini. Jednostavno je previše opasno.
Žive svega stotinjak metara od „žute linije“, granice koja označava početak teritorije pod izraelskom kontrolom u Gazi.
Uprkos navodnom prekidu vatre iz oktobra 2025. godine, nasilje nikada nije prestalo.
Dok se svjetski lideri pripremaju za okupljanje u New Yorku na sastancima na visokom nivou Generalne skupštine UN-a 22. septembra, Gaza će iza sebe imati gotovo tri godine rata, koji traje od oktobra 2023. godine.
Iako je prekid vatre stupio na snagu 10. oktobra 2025. godine, riječ je o posljednjoj u nizu odluka koje je podržao UN, a koje je Izrael ignorisao.
„Više nismo mogli podnositi život u skloništu, gužvu, nedostatak higijene i bolesti, pa smo odlučili preuzeti rizik i doći blizu žute linije“, kazala je za TRT World.
„Ali nikada nisam zamišljala da će rizik biti ovakav. Pucnjava dopire do nas svakodnevno, a često i ne spavamo od straha da bi izraelska vojska mogla upasti.“
Devet mjeseci nakon takozvanog primirja, izraelska kontrola nad razorenom palestinskom enklavom sada se proširila na više od 65 posto teritorije, prema podacima jednog tijela UN-a.
To je povećanje u odnosu na 53 posto teritorije, koliko je bilo pod izraelskom kontrolom kada je „žuta linija“ prvi put povučena.
Oktobarsko primirje, postignuto u okviru američkog plana od 20 tačaka, odobreno je rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 17. novembra 2025. godine. Tome je prethodilo ranije primirje koje je počelo 19. januara iste godine.
Iako je drugo primirje smanjilo intenzitet borbi, smrtonosno nasilje u blizini linije razdvajanja se nastavilo. Ministarstvo zdravstva Gaze saopćilo je da je od početka primirja do početka augusta 2026. godine ubijeno više od 1.200 Palestinaca.
Hanan je morala gledati kako se „žuta linija“ postepeno približava, donoseći nasilje sve bliže njihovom pragu.
„Mislili smo da će se povući kako se vojska bude povlačila. Ali linija je napredovala i približila nam se.“
Suprug Hanan al-Dali ranjen je u izraelskom napadu u maju 2025. godine. Ostao je slijep na jedno oko, nesposoban za govor i bez pokreta u desnoj ruci.
Većinu dana provodi pokušavajući pronaći bilo kakav oblik liječenja u enklavi, koja se suočava s katastrofalnim nedostatkom medicinske pomoći usljed izraelske blokade koja i dalje traje.
Ipak, ona se nada da će predstojeće zasjedanje UN-a donijeti konkretne poteze, a ne samo rezolucije, kako bi se Izrael primorao „da okonča genocid, uništavanje i izgladnjivanje koje provodi nad stanovništvom Gaze“.
Dva kilometra dalje, 54-godišnji Osama Ahmad Said i njegova porodica sklonili su se u bombardovanu drvenu prodavnicu.
Za TRT World kaže da svoj uništeni dom može posmatrati samo izdaleka jer se nalazi neposredno uz liniju.
Vodu donosi s udaljenosti nekoliko stotina metara, jer se donatori previše plaše doći do tog područja. Čak je i UNRWA, nekada ključni izvor pomoći, prestala pružati pomoć, kaže on.
Said smatra da je Izrael odustao od svih svojih obaveza, ali ga najviše boli to što UN nije uspio provesti vlastite rezolucije.
„Ako se UN sastaje svake godine samo da bi proizvodio riječi, bez provođenja odluka i pritiska, čemu onda sve to?“ pitao je.
„Imamo jednu izreku: ‘Onaj ko se ne boji kazne, ponaša se loše’. Sve dok Izrael ne bude odgovarao za svoje postupke, Nakba palestinskog naroda trajat će bez kraja.“
Ipak, Palestinci su i dalje privrženi UN-u, kaže.
„Zahtijevamo mehanizme za provođenje njegovih rezolucija jer vjerujemo u mir i pravdu.“
Obrazac rezolucija UN-a koje se rijetko provode
Krajem jula 2026. godine Hamas je prihvatio američki prijedlog mape puta od 15 tačaka za razoružavanje, posredovan uz pomoć SAD-a. Trump ga je opisao kao „historijski“ korak ka okončanju rata.
Prema toj mapi puta, Hamas bi se postepeno razoružavao, dok bi se Izrael paralelno povlačio, odnosno vraćao do „žute linije“.
Međutim, Netanyahu je 9. augusta u potpunosti odbacio taj dogovor. Izraelske snage, insistirao je, neće se povući dok se Hamas prethodno „istinski“ ne razoruža.
Hamas je saopćio da neće predati oružje sve dok se Izrael ne povuče do „žute linije“, kako je bilo predviđeno prvobitnim sporazumom o prekidu vatre.
Dogovor je i dalje u zastoju, a ljudi poput Hanan i Saida ostaju zarobljeni u njegovoj sjeni.
Tragedija koja se odvija u Gazi daleko nadilazi humanitarnu krizu, kaže Hussein Hammad, palestinski branitelj ljudskih prava.
Riječ je o „potpunom i dugotrajnom urušavanju kompletnog sistema života, potaknutog nastojanjem Izraela da Gazu pretvori u neprijateljsko okruženje“, kazao je Hammad za TRT World.
Ukazao je na stopu nezaposlenosti od blizu 85 posto, ponovljeno raseljavanje oko dva miliona ljudi, generacije djece koja su ostala bez roditelja te ponovno širenje bolesti poput dječije paralize usljed urušenog sistema sanitarne infrastrukture.
Politički gledano, kaže on, Izrael je Gazu pretvorio u izolirane „kantone“, s tampon-zonama i „žutom linijom“ koje ograničavaju kretanje te presijecaju pristup hrani i vodi.
Sve to događa se uprkos tome što tijela UN-a iznova donose odluke protiv Izraela.
Međunarodni sud pravde (ICJ) je 2024. godine naložio izraelskim snagama da se u potpunosti povuku. Generalna skupština UN-a podržala je tu odluku i pozvala da se povlačenje okonča do septembra 2025. godine. Izrael je ignorisao obje odluke.
Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a ostale su neprovedene zbog veta SAD-a, dok je jedna komisija UN-a u septembru 2025. godine zaključila da je Izrael počinio genocid u Gazi, što Izrael negira.
Hammad neuspjeh UN-a da provede vlastite rezolucije naziva „kobnim spojem strukturnih nedostataka i međunarodne političke saučesnosti“.
Generalna skupština UN-a „usvaja rezolucije velikom većinom, ali one nisu obavezujuće“, kaže on, dok je Vijeće sigurnosti „potpuno blokirano američkim vetom“.
UN je dosegao historijski nivo nemoći, kaže Hammad, jer nije u stanju zaštititi čak ni vlastito osoblje – tokom rata ubijeno je 397 zaposlenika UN-a. Izrael je, u međuvremenu, proglasio generalnog sekretara UN-a personom non grata.
„Najveća svjetska organizacija pretvorila se u nešto više od pripovjedača tragedija“, dodaje Hammad.
Bivši glasnogovornik UNRWA-e Sami Mshasha kaže za TRT World da problem nije u nedostatku rezolucija, već u tome što „njihovo provođenje ostaje talac volje država članica“.
Generalna skupština nema izvršno tijelo koje bi moglo natjerati strane da poštuju odluke, kaže on, dok djelovanje Vijeća sigurnosti prema Poglavlju VII Povelje UN-a može biti politički blokirano iznutra.
Gaza je ogolila posljedice takve kompromitirane strukture, smatra Mshasha.
Vijeće sigurnosti usvojilo je Rezoluciju 2728 u martu 2024. godine, kojom je zatražen prekid vatre tokom ramazana, a zatim i Rezoluciju 2735 u junu, kojom je podržan prekid vatre u tri faze. „Ipak, nijedna od njih nije provedena na vrijeme.“
Mshasha ističe da je jedan izvještaj komisije UN-a utvrdio da neuspjeh Vijeća sigurnosti nije bio posljedica nespremnosti da se pozove na Poglavlje VII, jer je ono primjenjivano u Iraku i Libiji.
To, kaže, razotkriva „jasnu političku selektivnost“. Ono što se dogodilo, smatra on, „nije jednostavno ‘neuspjeh UN-a’, već neuspjeh međunarodnog sistema čiji su se mehanizmi za provođenje odluka sudarili s političkom moći“.
„Ovo je kriza kredibiliteta, a ne kriza sposobnosti“, dodaje Mshasha.
Posljednja slamka spasa za Gazu
UNRWA je dugo predstavljala okosnicu opstanka Palestinaca, osiguravajući zdravstvenu zaštitu, hranu i vodosnabdijevanje te sanitarne usluge. Sada se i sama nalazi pod snažnim pritiskom, dok Izrael nastoji oslabiti humanitarnu agenciju i ograničiti njenu sposobnost da odgovori na potrebe stanovništva.
Izraelski Knesset je 2024. godine proglasio UNRWA-u terorističkom organizacijom i usvojio zakone kojima se zabranjuje njen rad.
Izrael je također uvjerio 16 država donatora - među kojima su SAD, Njemačka, Velika Britanija, Kanada i Japan - da obustave finansiranje, čime je privremeno uskraćeno 450 miliona dolara pomoći.
Hammad opisuje situaciju u kojoj se UNRWA nalazi kao „odraz izraelske političke odluke da uništavanjem njihove agencije likvidira pitanje palestinskih izbjeglica“.
Agencija je, kako kaže, svedena na „običnu humanitarnu organizaciju koja djeluje u uslovima maksimalne vanredne situacije“.
Čak i sa smanjenim budžetom, UNRWA nastoji nastaviti svoj rad.
„Nije tačno reći da UNRWA sada nema nikakvu ulogu u Gazi, ali jednako je netačno tvrditi da djeluje kao prije rata“, kaže Mshasha.
Prema njenom najnovijem izvještaju, UNRWA upravlja sa šest zdravstvenih centara i 61 mobilnim timom, koji sedmično obave oko 70.000 ljekarskih pregleda, dok svakodnevno isporučuju vodu za više od 860.000 ljudi.
Ipak, prema Mshashi, direktna pomoć u hrani - koja je nekada dosezala 1,9 miliona ljudi - prestala je nakon što je UNRWA iscrpila zalihe i od marta 2025. godine bila spriječena da direktno unosi pomoć u Gazu.
UNRWA se 2026. godine suočila s manjkom od 100 miliona dolara, a osigurano je svega 44 posto potrebnog budžeta.
Mshasha smatra da je to dokaz da su donatori odustali od svojih obaveza, čak i u trenutku kada su se potrebe stanovništva višestruko povećale.
Slabljenje UNRWA-e moglo bi ostaviti prazninu koju ništa drugo ne bi moglo popuniti, upozorava Mshasha, imajući u vidu njenih 11.500 zaposlenih i mrežu izgrađenu tokom više decenija. Na tu opasnost ukazala je i Colonna komisija.
„Ova stvarnost čini UNRWA-u posebnom“, kaže on, „jer Palestinca tretira kao izbjeglicu s pravima koja proizlaze iz međunarodnog prava, registriranog od 1949. godine, godinu nakon Nakbe.
Zbog toga Palestinci i dalje u njenoj kartici vide svoj posljednji dokaz identiteta i prava, uprkos svim administrativnim nedostacima UNRWA-e.“
(Ovaj članak je objavljen u saradnji s organizacijom Egab.)
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
