Iza njega su četiri decenije umjetničkog rada. No, kako kaže, ni renesansa ni barok mu nisu pružili u duhovnom i umjetničkom smislu ono što je islamska kaligrafija.

A sreću mu je donijela činjenica da je mogao za Hadži Ismailovu džamiju, u čijoj blizini je odrastao, uraditi levhe koje će je krasiti.

Željko kaže da je ponosan što nastavlja porodičnu tradiciju – baš kao njegov predak, nosilac medžidije prvoga reda iz 1886. godine, koji je svojim junačkim djelima i humanim činovima obilježio vrijeme i prostor u kojem je živio.