U jednom ruralnom selu u Nigeriji 68-godišnja žena ustaje prije zore kako bi obrađivala svoju malu parcelu na kojoj uzgaja manioku. Nema penziju jer nikada nije radila u formalnom sektoru, a njena djeca odselila su se u Lagos, trgovačko središte zemlje, u potrazi za poslom.

Noću je bole zglobovi zbog decenija teškog fizičkog rada, ali ne može sebi priuštiti odlazak ljekaru.

Na drugom kraju kontinenta u Keniji, jedan državni zvaničnik nedavno je ispričao upečatljiv događaj sa svojim sinom. Kada mu je rekao da mu je baka bolesna, mladić je samo slegnuo ramenima i odgovorio: „Mwambie nimesema pole“ – reci joj da sam joj izrazio saučešće.

Ove dvije scene udaljene hiljadama kilometara, oslikavaju istu stvarnost: duži život ne znači automatski i zdraviji život. Dok svijet obilježava polovinu trajanja UN-ove Dekade zdravog starenja (2021–2030), novi izvještaj Svjetske zdravstvene organizacije ukazuje na stvarni napredak, ali i na trajne nedostatke zbog kojih bi milioni starijih ljudi mogli biti izostavljeni.

Brojke su zabrinjavajuće. Broj ljudi u svijetu starijih od 60 godina premašio je milijardu 2020. godine, a predviđa se da će do 2050. dostići 2,1 milijardu, pri čemu će najbrži rast biti zabilježen u zemljama s niskim i srednjim prihodima.

U periodu od 2000. do 2023. godine jaz između očekivanog životnog vijeka i očekivanog životnog vijeka u zdravlju u dobi od 60 godina zapravo se dodatno povećao.

Utjecaj COVID-19

Osim toga, procjenjuje se da je 71 posto viška smrtnih slučajeva u svijetu povezanih s bolešću COVID-19 u periodu od 2020. do 2023. godine zabilježeno među osobama starijim od 60 godina.

Prema podacima Nigerijskog centra za kontrolu i prevenciju bolesti (NCDC), u toj zemlji zabilježeno je najmanje 3.000 potvrđenih smrtnih slučajeva od COVID-a 19. Najviše stope smrtnosti zabilježene su među osobama starijim od 60 godina zbog postojećih zdravstvenih problema, iako je među mlađim dobnim grupama bilo više slučajeva zaraze.

U Keniji je zabilježeno oko 5.600 smrtnih slučajeva, a većina slučajeva teškog oblika bolesti i smrtnih ishoda odnosila se na starije osobe, u dobi od 50 godina i više, navodi Ministarstvo zdravstva.

Izvještaj SZO-a o polovini Dekade zdravog starenja, koji je generalni sekretar UN-a proslijedio 81. zasjedanju Generalne skupštine, bilježi stvarni napredak. Više zemalja nego ikada ranije sada ima zakone protiv diskriminacije na osnovu dobi – njihov udio porastao je sa 44,5 posto u 2018. godini na današnjih 57,7 posto.

Više od polovine zemalja ima nacionalne politike dugotrajne njege, posebne programe za stvaranje okruženja prilagođenih starijim osobama te sveobuhvatne zdravstvene i socijalne procjene starijih osoba.

„Duži život jedan je od velikih uspjeha čovječanstva, ali ne možemo sebi čestitati dok milioni ljudi nemaju pristup zdravstvenoj zaštiti i podršci“, kaže dr. Pascale Allotey, direktorica Odjela SZO-a za seksualno i reproduktivno zdravlje te zdravlje majki, djece i adolescenata, kao i starenje.

„Prva polovina ove dekade pokazala je šta je moguće postići. Druga polovina mora biti posvećena proširenju i finansiranju ostvarenog napretka kako bi se odgovorilo na potrebe starijih osoba i osigurala njihova prava.“

Zdravo starenje daje rezultate

Nove smjernice SZO-a o dugotrajnoj njezi i integriranoj njezi starijih osoba (ICOPE) omogućavaju sistemske promjene, jer zemlje ove usluge uključuju u nacionalne pakete prava na zdravstvenu zaštitu u okviru univerzalne zdravstvene zaštite.

„Ovaj izvještaj pokazuje da Dekada zdravog starenja daje rezultate“, navodi dr. Ritu Sadana, voditeljica Sekretarijata SZO-a za UN-ovu Dekadu zdravog starenja.

„Više zemalja nego ikada ranije donosi zakone protiv diskriminacije na osnovu dobi, pruža integriranu zdravstvenu zaštitu, jača sisteme dugotrajne njege i stvara okruženja prilagođena starijim osobama, i to u svim regijama i na svim nivoima prihoda. Međutim, napredak nije ravnomjeran, a u jednom području bilježi se nazadovanje. Manje zemalja prijavljuje postojanje aktivnih foruma koji okupljaju različite aktere radi razmatranja pitanja starenja – njihov udio smanjen je sa 53,1 posto u 2020. godini na današnjih 43,3 posto. U drugoj polovini ove dekade preuzete obaveze moraju se pretvoriti u konkretne rezultate u svakoj zemlji.“

Ako napredak ima ograničenje, onda je to novac. Više od trećine zemalja koje su dostavile podatke (33,8 posto) ima vrlo malo ili nimalo namjenskih sredstava za razvoj dugotrajne njege, a slični nedostaci prisutni su i u drugim prioritetnim područjima ove dekade.

Manje od polovine zemalja (45,4 posto) ima zakone kojima se osigurava pristup pomagalima poput slušnih aparata, naočala i hodalica s točkićima, koja su ključna za očuvanje samostalnosti i dostojanstva. Osim toga, samo 22,7 posto zemalja može pratiti zdravstveno stanje starijih osoba tokom vremena, što predstavlja najveći nedostatak među osnovnim pokazateljima ove dekade.

Za ženu u Nigeriji koja obrađuje manioku i u kasnim šezdesetim godinama života, ovo nisu apstraktni problemi. Nigerijski penzioni sistem obuhvata samo oko tri posto starijih osoba, dok se približno 70 posto starijih stanovnika Nigerije smatra siromašnim ili ekonomski ugroženim.

Mnogi nastavljaju obavljati fizički zahtjevne poslove i u dubokoj starosti jer sebi ne mogu priuštiti da prestanu raditi. U međuvremenu, tradicionalni sistem porodične podrške sve je više opterećen jer mlađe generacije odlaze u gradove ili inostranstvo.

Duži životni vijek

Ekonomski argumenti u prilog ulaganjima su jasni.

„Ulaganje u zdravo starenje nije samo trošak, već jedno od ulaganja s najvećim povratom koje neka vlada može ostvariti“, kaže Fiona Stewart, globalna voditeljica za starenje i penzije u Grupi Svjetske banke.

„Zemlje koje na vrijeme ulažu u integriranu i dugotrajnu njegu ostvaruju uštede koje višestruko premašuju početne troškove. Dokazi iz ovog izvještaja potvrđuju ekonomsku opravdanost takvih ulaganja. Sada je potrebno osigurati predvidivo finansiranje na nivou država kako bi se ta saznanja pretočila u djelovanje, uz istovremenu podršku starijim poduzetnicima.“

Izvještaj se oslanja na neposredna iskustva samih starijih osoba, uključujući i višejezičnu globalnu anketu Međunarodne federacije za starenje, u kojoj je učestvovalo više od 1.000 starijih osoba iz 58 zemalja.

Njihova svjedočenja potvrđuju ono što istraživači uočavaju širom podsaharske Afrike: tradicionalni sistemi porodične brige slabe pod pritiskom urbanizacije, ekonomskih teškoća i migracija, zbog čega starije osobe postaju sve izoliranije i ostaju bez pouzdane podrške.

Ipak, iste zajednice pronalaze i inovativna rješenja. U naselju Kibera u Keniji, grupe za samopomoć koje okupljaju različite generacije povezuju mlađe i starije stanovnike kako bi se zajednički zalagali za bolje usluge, uz svijest da su današnji mladi ljudi „buduće starije osobe“.

U Naroku, pripadnici naroda Maasai starije životne dobi vode održive poljoprivredne inicijative koje doprinose sigurnosti snabdijevanja hranom, a istovremeno omogućavaju starijim osobama da ostanu aktivne i povezane sa zajednicom.

Kako Dekada zdravog starenja ulazi u drugu polovinu, SZO i partneri iz UN-a pozivaju države članice da ubrzaju provedbu mjera, ojačaju sisteme prikupljanja podataka i osiguraju potrebna finansijska sredstva kako bi koristi dužeg životnog vijeka doprle do starijih osoba širom svijeta.

Za kenijskog zvaničnika čiji je sin slegnuo ramenima kada mu je rekao da mu je baka bolesna, ulozi su lični. Ali lična je i prilika za promjenu.

„Ne možemo sebi čestitati“, upozorava dr. Allotey, „dok milioni ljudi nemaju pristup zdravstvenoj zaštiti i podršci.“

Narednih pet godina pokazat će hoće li ovo upozorenje postati pokretač promjena ili natpis na nadgrobnom spomeniku.