Prvi put u historiji čovječanstva broj ljudi starijih od 65 godina premašio je broj djece mlađe od pet godina. Prema novom izvještaju Američkog biroa za popis stanovništva, do ovog historijskog demografskog preokreta došlo je usljed naglog pada nataliteta i produženja životnog vijeka.
Više od 71 posto svjetskog stanovništva 2023. godine živjelo je u zemljama u kojima je stopa fertiliteta bila na nivou ili ispod stope potrebne za prostu reprodukciju stanovništva - oko 2,1 djeteta po ženi. Prije deset godina takvih je zemalja bilo oko 45 posto.
Prema projekcijama, broj ljudi starijih od 65 godina porast će sa 852 miliona u 2025. na dvije milijarde do 2060. godine. U istom periodu ukupno svjetsko stanovništvo porast će sa 8,13 milijardi na 10,23 milijarde ljudi, dok će udio starijih osoba porasti sa 10,5 na 19,6 posto.
Najveći rast broja starijih očekuje se u Aziji - sa 487 miliona ljudi 2025. na 1,24 milijarde 2060. godine. Istovremeno, broj osoba starijih od 65 godina u Africi povećat će se više od četiri puta, sa 60 miliona na 249 miliona, čime će premašiti broj starijih u Evropi, gdje će ih biti 214 miliona.
Pad nataliteta odavno je izašao izvan granica bogatih zemalja. Kina i Indija, dvije najmnogoljudnije zemlje svijeta, imaju stope fertiliteta ispod nivoa potrebnog za prostu reprodukciju stanovništva. Među drugim velikim zemljama koje su od 2013. godine prešle taj prag su Bangladeš, Meksiko i Vijetnam.
U zemljama s niskom stopom nataliteta javlja se takozvana „zamka niskog nataliteta“: male mlađe generacije smjenjuju brojnije starije generacije, što ubrzava starenje stanovništva, a u nekim državama može dovesti i do njegovog smanjenja. To znači manji broj potencijalnih radnika i ljudi koji mogu brinuti o starijima, što dodatno opterećuje penzione sisteme, zdravstvenu zaštitu i dugoročnu njegu.
Ipak, starenje stanovništva ne mora nužno značiti katastrofu. Produženje životnog vijeka jedno je od najvećih dostignuća prošlog stoljeća, a starije osobe mogu nastaviti raditi, nadoknađivati nedostatak radne snage, brinuti o članovima porodice i baviti se volontiranjem.
Prema riječima koautora izvještaja Andrewa Scotta, demografske promjene mogle bi natjerati društva da starost ne posmatraju samo kao ekonomski trošak već i kao resurs. Preventivna medicina, duži radni vijek i radna mjesta prilagođena starijim osobama mogu produženje životnog vijeka pretvoriti u dodatne godine zdravlja i ekonomske aktivnosti.






















