Sjedinjene Američke Države će dobiti svog prvog muslimanskog senatora. Abdul el-Sayed, američki ljekar arapskog porijekla rođen u Michiganu i bivši zvaničnik u oblasti javnog zdravstva, pobijedio je republikanca Mikea Rogersa na izborima za Senat u Michiganu.

U svojoj kampanji zalagao se za pristupačnost usluga, zdravstveno osiguranje za sve (Medicare for All) i smanjenje utjecaja korporacija na politiku, oslanjajući se pritom uglavnom na male donacije običnih građana.

Dana 1. novembra, dva dana prije izbora, iz njegovog izbornog štaba saopšteno je da je u jednom danu prikupljeno više od 2,4 miliona dolara putem više od 65.000 pojedinačnih donacija, pri čemu je prosječan iznos donacije iznosio 36,74 dolara. Gotovo 30.000 tih donatora podržalo je njegovu kampanju prvi put.

Međutim, njegov put do pobjede bio je sve samo ne jednostavan. Kao američki musliman arapskog porijekla, El-Sayed se tokom kampanje suočio s valom islamofobičnih napada.

Trumpova administracija nazvala ga je „simpatizerom terorista” čija historija „seže do vremena džihada”. Rogers je iznio neistinitu tvrdnju da je El-Sayed rekao kako je Amerika zaslužila napade 11. septembra, te ga je pokušao povezati s organizacijom Muslimansko bratstvo.

Istraživači su u prvih osam mjeseci godine zabilježili više od 38.000 islamofobnih objava u kojima se on spominje.

Neprijateljstvo je dolazilo i iz njegove vlastite stranke. Haley Stevens, koju je pobijedio na unutarstranačkim izborima Demokratske stranke, pružila je podršku Rogersu dva dana prije izbora.

Takvi napadi nisu ništa novo. Zohran Mamdani se suočio sa sličnim neprijateljstvom kada se kandidovao za gradonačelnika New Yorka. Trumpova administracija nazvala ga je "stopostotnim komunističkim luđakom", dok ga je senator Ted Cruz okarakterisao kao džihadistu.

Ilhan Omar, kongresmenka rođena u Somaliji, i dalje je jedna od čestih meta Trumpove administracije. Prošlog mjeseca Trump je izjavio da bi ona mogla završiti u zatvoru.

Ovi napadi podsjećaju na one usmjerene protiv Baracka Husseina Obame, prvog crnog predsjednika SAD-a, koji je godinama morao pobijati lažne tvrdnje da je tajno musliman i da je rođen izvan Sjedinjenih Američkih Država.

Kako je Obama rekao na skupu podrške El-Sayedu u Detroitu: "Već smo gledali ovaj film. Ja sam u njemu igrao glavnu ulogu."

Međutim, za El-Sayeda izazov nadilazi napade na njegov muslimanski identitet. I njegovi politički stavovi naišli su na protivljenje.

On je izraelski rat u Gazi nazvao genocidom i podržao obustavu prodaje američkog oružja Izraelu.

Možda to objašnjava zašto je Američko-izraelski odbor za javne poslove (AIPAC) potrošio gotovo 30 miliona dolara pokušavajući ga poraziti na unutarstranačkim izborima Demokratske stranke - na kojima je on, uprkos kampanji protiv njega, ipak pobijedio.

Njegovi stavovi o Izraelu, uz njegovu vjeru i etničku pripadnost, također mogu objasniti zašto je stranački establišment centra podržao Stevens.

Usred slavlja povodom historijske pobjede El-Sayeda i širih izbornih uspjeha Demokrata, lako je izgubiti iz vida širu sliku.

Političko predstavljanje i stvarna moć

Sam Obama pruža jasan primjer. Izabran na krilima obećanja o promjenama, podigao je očekivanja da će uspostaviti nove odnose između Amerike i muslimanskog svijeta.

Njegova administracija ispregovarala je nuklearni sporazum s Iranom iz 2015. godine, ali je istovremeno zadržala dugogodišnju vojnu podršku Washingtona Izraelu.

Tokom njegovog predsjedničkog mandata, Sjedinjene Američke Države pružile su Izraelu vojnu pomoć u vrijednosti većoj od 26 milijardi dolara. Godine 2016. njegova administracija je također potpisala sporazum o vojnoj pomoći vrijedan 38 milijardi dolara, što je bila najveća takva obaveza u historiji SAD-a.

Tokom njegova dva mandata izvedena su i 563 napada bespilotnim letjelicama te drugi zračni udari u Pakistanu, Jemenu i Somaliji – deset puta više nego za vrijeme Georgea W. Busha – pri čemu je, prema procjenama, poginulo između 384 i 807 civila.

Ovdje leži fundamentalni problem američke demokratije: interesne grupe imaju ogroman utjecaj, a oni s najviše novca često oblikuju političku agendu.

Donatori na lokalnom nivou mogu pomoći kandidatima da pobijede na lokalnim, pa čak i državnim izborima. Međutim, na nacionalnom nivou, korporativni donatori i odbori za političku akciju (PAC) imaju značajnu moć, oblikujući političke prioritete i kandidate koje podržavaju.

Ova mašinerija nije ograničena samo na ciljanje muslimanskih kandidata na osnovu njihove vjere ili njihovih stavova o Izraelu i Iranu. Demokratski socijalisti suočavaju se sa sličnim preprekama.

Oni se mogu mobilizirati na lokalnom i državnom nivou i donijeti promjene unutar svojih jurisdikcija. Kandidati koje podržavaju Demokratski socijalisti Amerike (DSA) osvojili su 123 od 282 predizbora do augusta ove godine. Na međuizborima u novembru u Predstavnički dom je ušlo i najmanje pet kandidata koje podržava DSA.

Oni mogu mobilizirati podršku na lokalnom nivou i u saveznim državama te provoditi promjene u okviru svojih nadležnosti. Kandidati koje podržava organizacija Demokratski socijalisti Amerike (DSA) pobijedili su na 123 od ukupno 282 unutarstranačka izbora održana do augusta ove godine. Na novembarskim izborima za Kongres najmanje pet kandidata koje je podržao DSA osvojilo je mjesta u Predstavničkom domu.

Ali organiziranje kao nacionalna snaga sposobna za pobjedu na predsjedničkim izborima ili preoblikovanje Kongresa znači suočavanje s političkim establišmentom koji je duboko pod utjecajem korporativnih interesa.

Uzmimo za primjer Mamdanija. Njegovi imenovani članovi odbora za najamnine grada New Yorka zamrznuli su najamnine za oko milion stanova sa stabiliziranom najamninom. Ipak, tamo gdje ovlasti prolaze izvan njegove funkcije, njegova sposobnost da provede promjene je ograničena.

Zadržao je Jessicu Tisch, proizraelsku policijsku komesarku koju je naslijedio, uprkos pozivima svojih socijalističkih saveznika da je smijeni.

A kada je obećao da će uhapsiti Netanyahua po nalogu Međunarodnog krivičnog suda, nije imao ovlasti da djeluje. Netanyahu je otputovao u New York na Generalnu skupštinu UN-a u septembru, a Mamdani je priznao da grad nema ovlasti da ga pritvori.

Muslimani i progresivno orijentirani političari možda ostvaruju sve veću zastupljenost u američkoj politici. Međutim, ostaje otvoreno pitanje može li njihovo sve veće prisustvo dovesti do suštinskih promjena u državnoj politici.

Izazov za muslimane, imigrante, socijaliste i njihove izabrane predstavnike više nije samo da li mogu osvojiti funkciju, već da li mogu osporiti status quo i vršiti značajnu političku moć.

Za Abdula el-Sayeda i njegove saveznike prekid bezuvjetne američke vojne pomoći Izraelu je ambiciozan cilj. Ipak, pod Bidenom, administracija njegove vlastite stranke osigurala je Izraelu rekordnih 17,9 milijardi dolara vojne pomoći u jednoj godini, u dva navrata zaobišla Kongres kako bi odobrila hitnu prodaju oružja, te uložila veto na četiri rezolucije UN-a o prekidu vatre.

Zastupljenost je važna. No, pravi test je ono što izabrani predstavnici mogu postići zahvaljujući njoj.

 *Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.