Od početka augusta nafta je poskupjela za gotovo 20 posto. Samo u prvih deset dana septembra cijene su porasle za još 13 posto.

U jednom trenutku cijena barela crnog zlata premašila je 109 dolara, što je najviši nivo od maja.

Na to je utjecalo nekoliko faktora. Glavni među njima je dugotrajni sukob na Bliskom istoku. I dalje je neizvjesna plovidba kroz Hormuški moreuz, ključnu arteriju svjetskog energetskog tržišta. Tim putem ranije je prolazilo oko 20 posto globalne isporuke nafte i plina.

Cijene su naglo porasle nakon novog vala napada u Hormuškom moreuzu. Tako je Teheran 9. septembra napao deset plovila, kao odgovor na to što su Sjedinjene Američke Države potopile pet iranskih tankera s naftom.

Istog dana Teheran je objavio da je uspostavljena sankcijska zona koja počinje od iranske luke Chabahar i proteže se na dio Omanskog zaljeva i Omanskog mora.

A onda je uslijedila nova eskalacija. Huti, koje podržava Iran, 10. septembra preuzeli su kontrolu nad jemenskim lučkim gradom Mokha na obali Crvenog mora, objavio je Reuters.

Huti su 14. septembra zauzeli arhipelag Hanis.

Još prošle sedmice pokret Ansarullah zauzeo je strateški važne otoke Zukar i Perim.

Time je pod prijetnjom još jedan izvozni put s Bliskog istoka – kroz moreuz Bab el-Mandeb, kojim je prošle godine dnevno prevoženo oko 4,2 miliona barela nafte i naftnih derivata.

Huti također napadaju energetske objekte Saudijske Arabije. Konkretno, pogođen je glavni naftovod „Istok – Zapad“, koji je kraljevstvo izgradilo prije gotovo 50 godina. Naftovod prolazi kroz cijelu teritoriju zemlje – od Perzijskog zaljeva do Crvenog mora.

Izgrađen je upravo u slučaju da Hormuški moreuz bude blokiran.

Međutim, rezervni plan Saudijske Arabije, nažalost, nije uspio. Zbog napada Hutija naftovod je stavljen van funkcije.

„Problem je u tome što su se rizici istovremeno pojavili na dvije ključne rute. Kroz Hormuški moreuz u uobičajenim okolnostima prolazilo je oko 13–15 miliona barela nafte i kondenzata dnevno. Od 28. februara promet tankera pao je s 50 plovila dnevno na svega nekoliko. Saudijska Arabija je kao odgovor preusmjerila dio izvoza preko Crvenog mora, a upravo se ta rezervna ruta sada našla pod prijetnjom nakon što su Huti zauzeli luku Mokha i obližnja ostrva. Istovremeno, OPEC je zabilježio pad ukupne proizvodnje kartela u augustu za 640.000 barela dnevno, dok je sam kartel već peti put zaredom smanjio prognozu rasta svjetske potražnje za 2026. godinu – na 380.000 barela dnevno“, kaže za TRT Russian vodeći analitičar kompanije AMarkets Igor Rastorgujev.

Ko će zaustaviti rast cijena nafte?

Kako navodi BBC, pozivajući se na analitičku kompaniju Kpler, za popravak naftovoda „Istok – Zapad“ bit će potrebno oko šest sedmica.

Štaviše, Saudijska Arabija već je smanjila isporuke crnog zlata u Evropu nakon oštećenja naftovoda, piše Reuters.

Kako je utvrdila ta agencija, Rijad je već upozorio evropske kupce na otkazivanje određenih isporuka nafte.

Zbog toga su Poljska i druge zemlje morale tražiti alternativne dobavljače.

U međuvremenu, cijene nafte rastu.

Ali koliko će dugo ostati visoke cijene crnog zlata – teško je pitanje. Kako se kaže, prognoziranje je nezahvalan posao.

Posebno sada kada sve zavisi od pregovora između SAD-a i Irana. Zemlje nikako ne uspijevaju postići dogovor, već samo razmjenjuju udare na tankere i oštre izjave.

„Osim toga, druga ruta kroz Crveno more i dalje je pod kontrolom Hutija. Tržište nema razloga očekivati skori pad cijena. Stoga će premija za geopolitički rizik, najvjerovatnije, ostati uključena u cijenu barela sve dok se ne postignu konkretni dogovori“, smatra Igor Rastorgujev.

U međuvremenu, zemlje koje uvoze crno zlato prisiljene su koristiti svoje strateške rezerve nafte.

Problem je u tome što količine sirovine koje nedostaju nije moguće brzo nadoknaditi. Štaviše, to nije u mogućnosti učiniti svaka zemlja proizvođač. Većina velikih proizvođača nema rezervne kapacitete ili su oni već iscrpljeni zbog sukoba.

Učesnici na tržištu očekuju dodatno povećanje proizvodnje Ujedinjenih Arapskih Emirata. „UAE, koji raspolaže maksimalnim održivim proizvodnim kapacitetom od oko 4,8 miliona barela dnevno, nakon izlaska iz OPEC+ dobio je mogućnost povećanja proizvodnje bez ograničenja kvotama. Druge zemlje proizvođači, uključujući Irak i Kuvajt, također mogu djelimično nadoknaditi deficit u okviru postojećih kvota OPEC+. Međutim, ukupni učinak ovih mjera bit će ograničen: slobodni kapaciteti koncentrirani su u malom broju zemalja, dok logistička ograničenja u regiji otežavaju brzo preusmjeravanje tokova“, kazao je za TRT Russian docent Katedre za upravljanje inovacijskom i industrijskom politikom Ruske akademije za nacionalnu ekonomiju i javnu upravu Maksim Maksimov.

Ne treba računati ni na Saudijsku Arabiju. Proizvodnja u toj zemlji pala je s 9,28 miliona barela dnevno u prvom tromjesečju na 7,28 miliona u augustu.

Ni Rusija neće moći nadoknaditi količine nafte koje nedostaju. Prema podacima OPEC-a, proizvodnja u toj zemlji smanjuje se od aprila. U augustu je iznosila 8,7 miliona barela dnevno, u odnosu na 9,18 miliona u prvom tromjesečju. To je 1,1–1,2 miliona barela manje od trenutne kvote OPEC+. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju, pad je još izraženiji – s 9,2 miliona barela dnevno u januaru na 8,4 miliona u augustu.

Potpredsjednik ruske vlade Aleksandar Novak pad je objasnio vanrednim remontima rafinerija nakon napada dronovima i nazvao ga privremenom pojavom.

Ipak, za ruski budžet rast cijena djelimično će nadoknaditi gubitke zbog smanjenja obima proizvodnje. Nedostatak nafte s Bliskog istoka učinio je rusku naftu privlačnijom. Tako se partije izvozne mješavine Urals prodaju uz premiju od oko osam dolara po barelu.

Kako navode stručnjaci, rast cijena moguće je ublažiti samo korištenjem strateških rezervi nafte u zemljam