Talas protesta koje predvode mladi zahvatio je Evropu, od Francuske i Belgije do Španije, Portugala, Njemačke, Italije, Albanije i Grčke, odražavajući sve veće nezadovoljstvo mladih koji smatraju da politički establišment sve više zanemaruje njihove obrazovne potrebe.

Protesti u Francuskoj počeli su u srednjoj školi Saint-Exupery u predgrađu Pariza, a potom su se proširili na škole širom zemlje.

Francuski srednjoškolci i njihovi vršnjaci širom Evrope zahtijevali su bolje uslove u školama, više nastavnika, manja odjeljenja te adekvatno finansiranje i nastavne resurse.

Dok su studenti univerziteta, sindikati i drugi dijelovi francuskog društva podržali proteste i ocijenili zahtjeve opravdanim, demonstracije su obilježili i pljačka i nasilje, zbog čega je predsjednik Emmanuel Macron pozvao sigurnosne snage da uspostave „mir i red“.

Emmanuel Dupuy, francuski politolog s Katoličkog univerziteta u Lilleu, gdje su također održani protesti, kaže da postoji „velika razlika“ između ranijih studentskih protesta i nasilja koje je izbilo tokom vikenda, kada je širom Francuske oštećeno ili opljačkano više od 3.000 prodavnica.

Na videosnimcima se vidi i kako je u plamenu bila historijska zgrada gradske vijećnice u Limogesu.

Iako Dupuy najnovije nasilne proteste opisuje kao nerede, studentske proteste, od srednjih škola do univerziteta, smatra odgovorom na opravdane zahtjeve koji se odnose na loše uslove u obrazovnim ustanovama, od infrastrukture do nedostatka nastavnika, kao i na sve veću zabrinutost mladih zbog toga hoće li im obrazovanje omogućiti da pronađu posao.

„Ista vrsta nezadovoljstva“ postala je snažan trend ne samo u Francuskoj već i među mladima u drugim evropskim zemljama, izjavio je francuski profesor za TRT World.

Osim u Francuskoj, masovni studentski protesti izbili su i u Italiji, gdje je tokom vikenda učestvovalo više od 400.000 ljudi, dok su slični protesti protiv smanjenja budžeta za obrazovanje u Belgiji prerasli u nasilje.

„Francuska odražava širi evropski izazov koji pogađa učenike i studente, nastavnike i porodice“, izjavio je za TRT World Riyad Rogiest, belgijski nastavnik iz Genta, govoreći o sve izraženijoj krizi obrazovanja širom Evrope.

Ovaj izazov „posebno je vidljiv u školama koje pohađaju djeca iz socijalno ugroženih zajednica“, gdje se problemi često gomilaju, dodaje on.

„Bijes koji vidimo u Francuskoj ne odnosi se samo na budžete za obrazovanje. Riječ je i o mladima koji se osjećaju kao da ih sistem sve više napušta.“

Obrazovanje „postaje žrtva“ ekonomskih prilika

Za vrijeme Macrona, bivšeg investicijskog bankara u Rothschildu, francuska vlada smanjila je javnu potrošnju, snizila poreze na dobit preduzeća i doprinose poslodavaca za socijalno osiguranje te zamijenila porez na bogatstvo užim porezom na imovinu.

Međutim, Francuska se i dalje suočava sa sporim ekonomskim rastom i rastućim javnim dugom, koji je u drugom kvartalu 2026. godine dostigao 119,1 posto BDP-a.

Od krize izazvane pandemijom COVID-19 do nedavnih tenzija između SAD-a i Evrope zbog izdvajanja za odbranu u okviru NATO-a te novih eskalacija u Hormuškom moreuzu, koje su dovele do rasta cijena energije, niz uzastopnih kriza dodatno je opteretio javne finansije i otvorio pitanje prioriteta vlada u pogledu potrošnje, uključujući ulaganja u obrazovanje.

„Ove politike imale su određene posljedice, a obrazovanje je jedna od njihovih žrtava“, izjavio je za TRT World Dupuy, misleći na smanjenje izdvajanja za obrazovanje.

On smatra da aktuelna Macronova vlada nije dovoljno uzela u obzir potrebu za ulaganjem u obrazovanje.

Dupuy također smatra da kriza obrazovanja u Francuskoj nije počela s Macronovim vladama.

„U obrazovanje nismo dovoljno ulagali u posljednjih 20 godina i sada plaćamo cijenu toga“, kaže on. „Obrazovni sistem je doživio kolaps i nalazi se u veoma lošem stanju.“

Iako su Francuska i mnoge razvijene evropske zemlje dugo bile cijenjene među stanovništvom izvan Zapada zbog svojih obrazovnih, ekonomskih i političkih standarda, aktuelni protesti iznenadili su mnoge međunarodne posmatrače.

Takva međunarodna percepcija više ne odražava stvarnost u Evropi jer „neka vrsta zemlje snova“ za obrazovanje izvan Evrope „više ne postoji u našim zemljama“, kaže Dupuy.

On također ukazuje na to da je porast upotrebe umjetne inteligencije doprinio padu kvaliteta francuskog obrazovanja.

„Nove oblasti poput umjetne inteligencije više su povezane s ljudskim resursima ili menadžmentom, što nikada nije bila jača strana Francuske“, kaže on, napominjući da je Francuska tradicionalno ostvarivala zapažene rezultate u pravu i drugim društvenim naukama.

Poput Francuske, i druge evropske zemlje suočavaju se s problemom „istih razloga za promjenu prioriteta“, odnosno preusmjeravanja pažnje s obrazovanja na sektore poput zdravstva, odbrane i umjetne inteligencije, dodaje Dupuy.

„Nismo shvatili koliko malo ulažemo u obrazovanje. Međutim, situacija je sada toliko ozbiljna da je bilo neophodno poboljšati uslove u interesu nove generacije“, kaže on.

„Nastavnici su preopterećeni“

Među ostalim mjerama, nacrtom budžeta Francuske za 2027. godinu, kojim se predlaže ukidanje 1.588 nastavničkih radnih mjesta u zemlji koja se već suočava s prenatrpanim učionicama i nedostatkom nastavnika, izazvao je kritike sindikata nastavnika usred sve većeg nezadovoljstva učenika.

Macronovi prijedlozi penzione reforme iz 2019. godine izazvali su masovne proteste, dodatno pojačavši nezadovoljstvo javnosti nakon što je 2018. godine počeo pokret Žutih prsluka zbog povećanja poreza na gorivo.

Uprkos kontinuiranom protivljenju Macronova vlada usvojila je novu penzionu reformu 2023. godine, kojom se starosna granica za odlazak u penziju postepeno povećava sa 62 na 64 godine, iako je primjena tog plana naknadno suspendovana do 2028. godine.

Međutim, Macronova pozicija značajno je oslabljena posljednjih godina. Njegova odluka da 2024. godine raspiše prijevremene izbore dovela je do podijeljenog parlamenta i dodatno oslabila njegove centrističke saveznike. Od tada su se u Francuskoj nizale promjene premijera, dok su se uzastopne vlade teško borile da osiguraju podršku parlamenta.

Usred sve većih protesta, ministar obrazovanja Edouard Geffray najavio je planove za angažovanje 3.000 zamjenskih nastavnika u školama koje se suočavaju s nedostatkom kadra. Tu mjeru podržao je i premijer Sebastien Lecornu.

Međutim, stručnjaci smatraju da to možda neće riješiti strukturne probleme s kojima se suočavaju obrazovni sistemi u Francuskoj i drugim evropskim zemljama.

„Suočavamo se s ozbiljnim nedostatkom nastavnika, dok nastavničko zanimanje postaje sve manje privlačno. Od nastavnika se sve više očekuje da istovremeno budu pedagozi, psiholozi, socijalni radnici, medijatori i administrativni radnici. Mnogi su iscrpljeni ili doživljavaju profesionalno sagorijevanje“, kaže Rogiest.

S druge strane, mnogi mladi unose frustracije iz porodičnog okruženja u učionicu, jer finansijske poteškoće, porodični sukobi, razvod roditelja, društvene mreže i nedostatak emocionalne podrške snažno utiču na njihovo ponašanje i motivaciju, dodaje on.

Ovi problemi u ponašanju zahtijevaju dodatne sastanke, administrativne izvještaje i stalno praćenje, zbog čega ostaje manje vremena za nastavu i neposrednu interakciju s učenicima.

U Belgiji, naprimjer, nova pravila uvedena u septembru 2026. godine nalažu srednjim školama da, u načelu, organizuju nadzor ili alternativne aktivnosti kada se nastava otkaže.

Iako postoje ograničeni izuzeci, Rogiest kaže da to stvara dodatni organizacijski pritisak na nastavnike.

On također napominje da mu savremeno digitalno doba na određene načine otežava posao jer su učenici sve više pod utjecajem društvenih mreža i stalne digitalne stimulacije, što stvara nerealna očekivanja od nastave.

„Očekujemo od nastavnika da rješavaju društvene probleme u učionici, a istovremeno im osiguravamo manje resursa i manje vremena za izgradnju odnosa s učenicima“, kaže on.

„To nije pravedno prema nastavnicima niti je korisno za djecu.“

Budućnost evropskog obrazovanja

Evropa se ne suočava samo s rastućom inflacijom, koja je povećala troškove života, već i sa sve većim političkim podjelama između ljevice i krajnje desnice, pri čemu obje strane optužuju glavne političke struje da su odgovorne za društvene i ekonomske probleme.

Dok pogoršanje ekonomskih prilika pogađa učionice i dovodi do različitih rezova u obrazovnom sektoru, političke podjele ne pomažu zemljama da odgovore na potrebe nove generacije, što razotkriva duboku društvenu nesigurnost u novom digitalnom dobu.

„Evropsko obrazovanje ima mnogo prednosti, ali duboko me zabrinjava sve veći fokus na ekonomsku produktivnost umjesto na razvoj čovjeka“, kaže Rogiest.

„Historijski gledano, govorili smo o humaniori – obrazovnoj tradiciji koja je nastojala razvijati čovjeka u cjelini, intelektualno, moralno, kulturno i društveno.“

Međutim, danas se obrazovanje sve više svodi na stjecanje kvalifikacija, ulazak na tržište rada, postizanje ekonomske produktivnosti i plaćanje poreza, dodaje on.

Iako je pristojna plata važna za dostojanstven život, obrazovanje mora biti mnogo više od stručnog osposobljavanja, smatra Rogiest.

„Ne bismo trebali pitati samo kojim će se zanimanjem naši učenici baviti već i kakvi će ljudi postati.“

Iz te perspektive Rogiest smatra da budućnost evropskog obrazovanja zavisi od vraćanja njegove ljudske dimenzije.

„Potrebni su nam manji razredi, bolja podrška nastavnicima, veća ulaganja u mentalno zdravlje i snažnija saradnja između škola i porodica.“

Iako digitalno obrazovanje i umjetna inteligencija nude ogromne mogućnosti, mladima je „potrebno usmjeravanje u razvijanju koncentracije, discipline, empatije, odgovornosti i kritičkog razmišljanja“, kaže on.

Bez ovih temeljnih vještina savremene tehnologije neće mnogo pomoći učenicima, dodaje on. Za to je potrebno i vratiti dostojanstvo nastavničkom zanimanju i učiniti ga privlačnijim.

„Obrazovanje ne bi trebalo samo proizvoditi kvalificirane radnike za potrebe ekonomije“, kaže Rogiest za TRT World.

„Trebalo bi razvijati odgovorne, saosjećajne i promišljene ljude koji mogu pozitivno doprinijeti društvu. To je vizija obrazovanja koju Evropa treba ponovo otkriti.“