Na komemoraciji akademiku Rusmiru Mahmutćehajiću brojni govornici istakli su njegovu presudnu ulogu u odbrani države, intelektualni doprinos i trajnu posvećenost Bosni i Hercegovini kao zajednici ravnopravnih ljudi i identiteta.

Na komemoraciji posvećenoj jednom od najistaknutijih bosanskohercegovačkih intelektualaca, prisutni su podsjetili na njegovu ulogu u najtežim trenucima novije historije, kao i na njegovo bogato naučno i društveno naslijeđe.

Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić poručio je da je Mahmutćehajićev život bio neraskidivo vezan za sudbinu države.

"Bosna i Hercegovina nije zadatak jedne generacije, nego trajna obaveza svih nas", rekao je, naglašavajući njegov doprinos dijalogu, razumijevanju i očuvanju ideje zajedništva.

Sefer Halilović istakao je da je Mahmutćehajić bio među ključnim ljudima u organizovanju odbrane Bosne i Hercegovine.

"Otišao je i izgubili smo najboljeg. Mi takvoga nemamo", kazao je, dodajući da je njegova uloga bila presudna u vremenu kada su mnogi negirali mogućnost rata.

Fra Mile Babić podsjetio na njegov intelektualni rad i posvećenost miru i dijalogu, ističući da je bio "veliki umnik i veliki vjernik".

Krsto Mijanović poručio je da je "izgubljena zvijezda koja je grijala biće Bosne", dok je Fra Ivo Marković istakao njegovu svestranost i duhovnu dimenziju, naglašavajući da je za njega "ime Boga bio mir".

Dugogodišnji saradnik Rasim Gačanović opisao ga je kao "mudrog znalca bosanstva", dok je Erma Ramić Kunić podsjetila na njegove riječi: "Ako šutimo, odgovorni smo. Ako se bojimo, bit ćemo poraženi".

Bosanskohercegovački akademik Rusmir Mahmutćehajić, prvi potpredsjednik Vlade Republike Bosne i Hercegovine i bivši ministar za energetiku, rudarstvo i industriju Republike Bosne i Hercegovine, preminuo je u 78. godini.

Mahmutćehajić je bio istaknuti intelektualac i javni djelatnik, čiji je rad obilježio politički, kulturni i društveni život Bosne i Hercegovine. Tokom i nakon rata dao je značajan doprinos obnovi zemlje, a posebno rodnog Stoca, kojem je, kako ističu njegovi savremenici, ostao trajno posvećen.

Mahmutćehajić je rođen 29. juna 1948. u Stocu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je 1973. na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a 1975. magistrirao i 1980. doktorirao na Univerzitetu u Zagrebu. Specijalizaciju je obavio 1982. u Međunarodnom centru za teoretsku fiziku u Trstu, Italija, a postdoktorske studije 1988. na Katoličkom univerzitetu u Leuvenu, Belgija.

Radio je kao istraživač i direktor u Institutu zaštite na radu univerziteta u Sarajevu te kao direktor Instituta za ergonomiju istog univerziteta; od 1985. do 1991. radio je kao profesor i dekan Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Osijeku, Hrvatska.

Od 1991. do 1992. bio je potpredsjednik Vlade Bosne i Hercegovine, a od 1992. do 1994. ministar za energetiku, rudarstvo i industriju Bosne i Hercegovine, kada je podnio ostavku. Bio je i član savjeta univerziteta u Sarajevu i Osijeku te predsjednik Komisije za društvene djelatnosti Vlade Bosne i Hercegovine.

Od 1992. predsjednik je bosanskohercegovačkog komiteta CIGRE, od 1996. predsjednik izdavačkog savjeta časopisa "Dijalog", urednik časopisa "Bosanskohercegovačka elektrotehnika", i "Blagaja". 1997. izabran je za prvog predsjednika Međunarodnog foruma Bosna. Od 2023. je član Evropske akademije nauka i umjetnosti.

U užem naučnom području objavio je preko stotinu stručnih i naučnih radova, od kojih osam knjiga. Objavio je i sedamnaest knjiga autorske proze, političkih i filozofskih eseja te prijevoda na bosanski jezik.