Ruke na bijelim nišanima. Tišinu u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari prekidaju jecaji članova porodica ubijenih u genocidu počinjenom u julu 1995. godine u Srebrenici.

Dolina bijelih nišana danas je ispunjena tišinom, sjećanjem i neizgovorenom tugom. Svaki mezar nosi ime jednog prekinutog života, a svaka porodica priču koja ni nakon decenija nije dobila svoj kraj.

Majke, supruge, kćerke, unučad, iz godine u godinu dolaze na isto mjesto – da prouče Fatihu, ostave cvijet i još jednom prožive bol koja nikada nije prestala.

U Potočarima će danas biti klanjana kolektivna dženaza, a posmrtni ostaci deset žrtava genocida u Srebrenici konačno će pronaći vječni smiraj. Za njihove porodice to nije kraj boli, već trenutak u kojem će, nakon dugih godina traganja, imati mjesto na kojem mogu proučiti Fatihu.

Potočari i danas svjedoče da vrijeme ne briše tugu. Suze majki koje dodiruju bijeli mermer ostaju nijemi podsjetnik na najveću tragediju u Evropi nakon Drugog svjetskog rata i opomena da se takav zločin nikada i nigdje više ne ponovi.

I ove godine bit će ukopani otac pored sina, brat pored brata, a jedna od žrtava će konačan smiraj pronaći uz svoja četiri amidžića.

Žrtve koje će ove godine biti ukopane bile su starosti od 20 do 56 godina. Među njima su i tri mladića koja su u trenutku smrti bila u svojim dvadesetim godinama i koji će tek sada naći svoj konačan smiraj. Riječ je o nevinim ljudima koji su ubijeni na području Vlasenice, Zvornika, Bratunca i Srebrenice, a čiji su posmrtni ostaci ekshumirani godinama kasnije iz različitih masovnih grobnica.

Posmrtni ostaci dvije žrtve pronađeni su i ekshumirani još 1997. godine, dok su posmrtni ostaci ostali žrtava ekshumirani u periodu od 2001. do 2022. godine na lokalitetima Kamenica, Jelovačka česma, Budak, Glogova...

Najmlađa žrtva koja će ove godine biti ukopana je Senad (Zaim) Jusić, rođen 1975. godine, koji je u trenutku smrti imao svega 20 godina. Nestao je u julu 1995. na području Bratunca, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2022. godine na lokalitetu Kameničko brdo.

Najstarija žrtva je Ramo (Mustafa) Dautović, rođen 1939. godine. Ramo je rođen u Srebrenici, nestao je na području Zvornika, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2001. godine nakon otkrivanja masovne grobnice Kamenica – Čančari. Konačan smiraj će naći uz ranije ukopanog brata Jusu.

I ove godine, konačan smiraj će naći sin pored oca, brat uz brata, rođak uz rođaka... Nuko Nukić će biti ukopan u mezarju u kojem su već ukopana njegova četiri amidžića.

Spisak sa imenima žrtava koje će biti ukopane 11. jula u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari:

Senad (Zaim) Jusić (rođen 1975. godine, imao 20 godina kada je ubijen) – nestao u julu 1995. na području Bratunca, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2022. godine na lokalitetu Kameničko brdo Muriz (Ramiz) Baraković (rođen 1973. godine, imao 22 godine kada je ubijen) – nestao na lokalitetu Zeleni Jadar u ljeto 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2005. godine na lokalitetu Budak.

Hamed (Edhem) Musić (rođen 1973. godine, imao 22 godine kada je ubijen) – ubijen u ljeto 1995. na području Baljkovice, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1997. godine na lokalitetu Rahunići (Bratunac).

Ramo (Šemso) Alić (rođen 1965. godine, imao 30 godina kada je ubijen) – ubijen u Bratuncu 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u masovnoj grobnici Glogova 2001. godine.

Muhidin (Osman) Osmanović (rođen 1963. godine, imao 32 godine kada je ubijen) – nestao u Vlasenici u ljeto 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na lokalitetu Most na rijeci 2008. godine.

Huso (Rahman) Ćerimović (rođen 1963. godine, imao 32 godine kada je ubijen) – nestao na području Zvornika u ljeto 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u Kamenici 2008. godine.

Nuko (Suljo) Nukić (rođen 1957. godine, imao 38 godina kada je ubijen) – nestao u Vlasenici u ljeto 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na lokalitetu Jelovačka česma 2002. godine. Bit će ukopan uz svoja četiri amidžića.

Ahmet (Alija) Gušter (rođen 1954. godine, imao 41 godinu kada je ubijen) – nestao na području Vlasenice, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1997. godine na lokalitetu Turalići (Vlasenica).

Asim (Omer) Kunić (rođen 1953. godine, imao 42 godine kada je ubijen) – ubijen na području Zvornika, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2006. godine iz masovne grobnice Kamenica – Čančari.

Ramo (Mustafa) Dautović (rođen 1939. godine, imao 56 godina kada je ubijen) – nestao na području Zvornika, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2001. godine iz masovne grobnice Kamenica – Čančari.

U Podrinje identifikacionom projektu nalaze se posmrtni ostaci još deset identifikovanih žrtava za koje porodice još nisu dale saglasnost za ukop, kao i tijela 36 žrtava koje su zvanično identifikovane DNK metodom ali porodice još uvijek nisu pristupile onoj zvaničnoj identifikaciji.

Razlog zbog kojeg se porodice još uvijek ne odlučuju na zvaničnu identifikaciju i ukop je uglavnom nekompletnost skeleta žrtava koje su pronađene i identifikovane. Mnogi od njih biraju čekati otvaranje novih grobnica, u bolnoj nadi da će pronaći barem još jednu kost i ukopati kompletnija tijela svojih najmilijih.

Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine nastavlja potragu za 900 žrtava genocida.

Genocid u Srebrenici

Pripadnici Vojske Republike srpske i njihovi pomagači su nakon pada Srebrenice 11. jula 1995. ubili više od 8.000 bošnjačkih muškaraca u nizu masovnih pogubljenja.

U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari do sada je ukopano 6.772 žrtava genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci članova porodica.

Za više od hiljadu žrtava genocida u Srebrenici još uvijek se traga.

Međunarodni sud pravde u Hagu donio je 2007. godine presudu u kojoj se konstatira da je jula 1995. godine u Srebrenici, koja je tada bila "zaštićena zona" UN-a, Vojska Republike Srpske (VRS) počinila genocid.

Haški tribunal, Sud Bosne i Hercegovine te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su za genocid i ratne zločine osudili ukupno 54 osobe na 781 godinu i pet doživotnih kazni zatvora. Na doživotne zatvorske kazne osuđeni su, među ostalim, ratni predsjednik RS-a i komandant vojske tog entiteta, Radovan Karadžić i Ratko Mladić.